Svi trgovi opljačkanih penzionera Srbije

Da li je penzionerima potreban trg posvećen njima ili povraćaj dela imovine koji im je otet? Da li je reforma kad otmeš da bi popunio rupe koje si sam, svojim neznanjem ili nepoštenjem, stvorio? Kako će vlast uzeti skoro milijardu evra od svih penzionera Srbije u toku 2019. godine?
O ovim i o drugim pitanjima vezanim za penzijski sistem Srbije piše Jovan Tamburić, predsednik USPVLS-a.

Ove godine je kasnije nego ranijih počelo terorisanje penzionera i javnosti Srbije pričama o budućem povećanju penzija i neodrživom odnosu broja zaposlenih i penzionera. Naravno da je to deo manipulacije javnošću, starim i bolesnim penzionerima, zavisnicima od programa televizija sa nacionalnom frekvecijom i štampanih medija zaljubljenih u aktuelnu vlast.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Čak ni mnogi novinari u nezavisnim medijima, osim nekih kao što je portal Penzin, ne pišu analitičke tekstove o prikrivenoj reformi penzijskog sistema Srbije, nezakonitostima u upravljanju Republičkim fondom za penzijsko i invalidsko osiguranje (Fond PIO) i diskriminaciji sadašnjih i budućih penzionera.

Pisanjima o odnosu broja zaposlenih i broja penzionera i sudbini penzijskog sistema povod su bili godišnji izveštaji Fonda PIO u kojima se prikrivaju informacije o uplatama doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i o poslodavcima koji tu zakonsku obavezu ne izvršavaju. Da Udruženje sindikata penzionisanih vojnih lica Srbije dođe to takvih informacija dva puta nije pomoglo ni rešenje Poverenika za informacije.

Trg u znak zahvalnosti penzionerima

U jednoglasnom usvajanju izveštaja o radu i finansijskom poslovanju Fonda PIO učestvovao je i jedini predstavnik penzionera u Upravnom odboru RF PIO.

On je ovih dana, ispred Gradske organizacije penzionera Beograda, obnovio inicijativu pred Skupštinom Grada Beograda da se u znak zahvalnosti zbog doprinosa penzionera u finansijskoj konsolidaciji Beograda i države, imenuje Trg trećeg doba ili Trg penzionera. Sama inicijativa govori o njegovoj političkoj podobnosti i stepenu zabrinutosti za standard penzionera.

Izmene sastava UO Fonda PIO – prečica za njegovo podržavljenje

Posle smanjenja broja članova Upravnog odbora Fonda PIO 2014. godine sa 21 na sedam članova, postavlja se pitanje sposobnosti i kapaciteta njegovih članova da stručno i odgovorno kontrolišu rad Fonda PIO.

Na izmene sastava Upravnog odbora Fonda – kao neustavno i nezakonito preuzimanje upravljanja Fondom od strane Vlade Republike Srbije, odnosno stranaka vladajuće koalicije, nisu uopšte reagovali sindikati zaposlenih, sindikati i udruženja penzionera u Srbiji. Deo njih je nedovoljno informisan a deo je potkupljen učešćem njihovih predstavnika u raznim odborima i savetima Vlade ili tolerisanjem biznisa kojima se bave.

Na neustavnost promene Upravnog odbora nisu ukazali ni stari članovi odbora koji su 2012. godine pokrenuli reformu Fonda u skladu sa svojom i Studijom Svetske banke o penzijskom sistemu Srbije. Već tada su analize pokazivale da bi izmeštanjem drugih obaveza države iz Fonda i tržišnim angažovanjem imovine, dotacije budžeta mogle da se spuste ispod 15 odsto.

Promena u upravljanju Fondom je pripremljena „analizama“ Fonda i izjavama tadašnjeg ministra rada Aleksandra Vulina u kojima se ukazivalo „da su dotacije države Fondu preko 50 odsto njegovih potreba pa je logično da država ima i odlučujuću reč u njegovom upravljanju“.

Istina je da je Fond PIO, sudeći prema podacima koje je Fond zvanično dostavio USPVLS, dotiran iz budžeta 2014. godine sa 250.358.671 dinar od 598.096.320 dinara ili 41,86 odsto, a 2015. godine sa 210.177.760 dinara od 573.941,659 dinara ili 36,62 odsto.

Obrazloženje smanjenja broja članova Upravnog odbora u decembru 2014. godine – da se to čini zbog uštede na naknadama za rad članova Upravnog odbora, prikrilo je nameru da se upravljanje Fondom podržavi i učini netrasparentnim.

(Ne)usklađivanje penzija

Aktuelna vlast, po stečenom refleksu, i u oblasti penzija koristi jedno neosnovano objašnjenje da su prethodnici neodgovornim povećanjem penzija u drugoj polovini 2008. godine ugrozili finansijsku stabilnost penzijskog sistema. Navodno, nikako im nije jasno zašto tadašnja vlada nije imala hrabrosti da ignoriše zakonsku obavezu da se penzije usklade sa rastom inflacije prethodnih godina.

Treba napomenuti da je Ustavni sud Srbije i Crne Gore 2002. godine doneo odluku da je prekid redovnog usklađivanja penzija od 1997. do 2000. godine bio neustavan. Zbog toga je posebnim programom izvršena nadoknada štete penzionerima.

Odmah po preuzimanju kormila 2012. godine, aktuelna vlast je ograničila rast penzija na jedan odsto godišnje bez obzira na rast inflacije i BDP-a kako je bilo regulisano zakonom. Na takav način je počela preraspodela BDP tako što se prekinulo sa održavanjem realne kupovne moći penzija njihovim usklađivanjem sa rastom inflacije odnosno cena.

Redovno usklađivanje penzija je, ustvari, vraćanje penzionerima dela prihoda budžeta koji je uvećan povećanjem poreza i akciza na povećane cene roba i usluga. Ukoliko nema usklađivanja, ti uvećani prihodi budžeta se raspodeljuju drugim korisnicima budžeta a penzije se tako obezvređuju jer im se smanjuje kupovna moć.

Prema statističkim podacima koje je koristio Fiskalni savet u svojoj analizi „U potrazi za ekonomski održivom i društveno prihvatljivom formulom za usklađivanje penzija“ (PDF) od 6. februara 2019. godine, vidljivo je da je inflacija u periodu od 2012. do 2018. godine iznosila 26,6 odsto a rast BDP 12,1 odsto. To znači da je usklađivanje penzija trebalo biti najmanje 32 odsto.

U tom periodu su penzije usklađene samo za 8,9 odsto, što znači da su penzioneri ostali uskraćeni za 23,1 odsto jednokratno dok bi parcijalno (godišnje) povećavanje ukupno bilo i do 30 odsto kumulativno. Prosečno godišnje usklađivanje je trebalo da iznosi oko pet odsto godišnje.

Neusklađivanjem je penzionerima prosečno uskraćivano od 200 miliona do milijarde evra godišnje, odnosno za šest godina ceo jedan godišnji budžet Fonda PIO.

Obustavljanjem redovnog usklađivanja penzija aktuelna vlast je isto tako trajno oštetila-opljačkala oko 450.000 novih penzionera kojima je početna penzija određena na osnovu vrednosti boda koji od 2012. godine nije adekvatno usklađivan sa rastom cena i BDP.

Podmićivanje dela penzionera

Da bi prikrila nastavak neusklađivanja, vlast je u izmene Zakona o PIO uvela i dodatak uz penziju od pet odsto za penzije do 26.643,75 dinara i uvećanje do pet odsto uz penzije od 26.643,75 do 34.003,91 dinara tako da uvećanje za penziju od 34.003,91 bude nula.

Uvećanjem po odluci Vlade umesto po zakonu vlast je pojačala utisak o nikad većim penzijama najvećem broju penzionera i tako stvorila utisak o uspešnosti finansijske stabilizacije a deo penzionera i potkupila.

Podmićivanje penzionera sa penzijom manjom od prosečne vrši se i slanjem u banju na rehabilitaciju o trošku svih penzionera. Direktorka Fonda PIO nije dokazala da penzioneri sa penzijom većom od prosečne imaju više mogunosti da sami finasiraju svoju rehabilitaciju u banji. Takav pravilnik je neustavan jer vrši diskriminaciju penzionera po osnovu visine penzije. Odredbe Ustava Srbije garantuju ravnopravnost odnosno pravo svih penzionera da pod određenim uslovima besplatno koriste banje.

Naravno da Vladi Srbije nije zabranjeno da posebnim socijalnim programima pomaže svim građanima koji nemaju dovoljno za život ili za banju. Ovako to implicira korupciju odnosno kupovinu glasova na budućim izborima.

Urušeno poverenje = minimalni doprinosi

Smanjivanjem i neusklađivanjem penzija vlast je dodatno urušila poverenje u penzijski sistem Srbije. Tako je u periodu navodnog spašavanja javnih finasija smanjenjem i neusklađivanjem penzija broj uplata na minimalnu osnovicu povećan skoro za 100 odsto o čemu je podatke iznosio tadašnji ministar finansija Vujović u skupštinskoj raspravi o budžetu za 2017. godinu.

Zbog ove činjenice i nedostupnih podataka o uplatama doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u Fond neobjašnjivo je smanjenje dotacija budžeta sa 48,2 odsto u 2012. godini na 27,9 odsto u 2018. godini imajući u vidu da se znatno povećao broj uplata doprinosa PIO na minimalnu osnovicu.

Tabela 1: Ekonomski pokazatelji u prethodnoj deceniji, u procentima

20082009201020112012201320142015201620172018
BDP, realni rast 5,7 -2,7 0,7 2,0 -0,7 2,9 -1,6 1,8 3,3 2,0 4,4
Inflacija
(prosek perioda)
11,7 8,4 6,5 11,0 7,8 7,8 2,9 1,9 1,2 3,0 2,0
Nominalni rast
(bruto) zarada
17,9 8,8 7,5 11,1 8,9 5,7 1,2 -0,5 3,8 3,9 6,0
Nominalni rast doprinosa 16,3 2,5 1,3 7,6 9,6 6,1 1,1 0,3 4,3 7,6 9,3

Izvor: Zvanične statistike i obračun Fiskalnog saveta za naplatu doprinosa

Skoro milijarda evra od penzionera u 2019.

Smanjivanjem dela penzija po Zakonu o privremenom uređivanju načina isplate penzija, tokom četiri godine, od penzionera je otimano oko 210 miliona evra godišnje. To je suma od oko 840 miliona evra bez kamata i sudskih troškova. Ukupna „ušteda“, kako kažu lažni reformatori, ili otimanje od penzionera, kako stvarno jeste, iznosi od pet do šest milijardi evra.

Ovom nazovi reformom vlast je izvršila preraspodelu BDP-a trošeći novac na pokrivanje gubitaka javnih preduzeća i finasiranje stranih investitora. Time je prikrila svoju nesposobnost da upravlja državom poštujući imovinska i stečena prava njenih građana.

Zakon o privremenom uređivanju načina isplate penzija je ukinut tek posle 47 meseci. Zakonom o izmenama Zakona o PIO nije odmrznuto redovno usklađivanje penzija jer se njime od svih penzionera u 2019. godini kumulativno otima skoro milijarda evra.

Kako do naknade štete

Ukidanjem Zakona o privremenom uređivanju načina isplate penzija, aktuelna vlast nije, u skladu sa članom 58. Ustava, regulisala povraćaj privremeno uzete imovine odnosno neisplaćenih delova penzije od novembra 2014. do oktobra 2018. godine.

Ustavni sud Srbije je ignorisanjem inicijativa i pokrenutih postupaka za ocenu ustavnosti Zakona urušio ustavni poredak i poverenje građana u tu najvišu sudsku instancu. Fond PIO, osnovni, viši i apelacioni sudovi su na svakom koraku obeshrabrivali oštećene penzionere da pokreću upravne i sudske postupke radi zaštite njihovih prava.

Poseban problem u ostvarivanju prava predstavlja nemogućnost pokretanja grupnih sudskih postupaka i veoma visoke sudske takse. Neka udruženja i sindikati penzionera su izvršili opstrukciju pokretanja sudskih postupaka za naknadu štete zbog smanjenja penzija na početku primene zakona kada su iznosi štete bili manji, a samim tim, i visina sudskih taksi.

Među oštećenim penzionerima je stvarano ubeđenje da će sindikati penzionera da se u njihovo ime izbore za pravdu pred Evropskim sudom za ljudska prava zbog čega nisu sami pokretali sudske postupke.

Na kraju, ostaju tri opcije nadoknade štete nanete penzionerima smanjenjem penzija:

  1. Naknada štete samo penzionerima koji su pokrenuli parnične tužbe i tako sprečili zastarevanje svojih potraživanja posle odgovarajućih odluka Ustavnog suda Srbije ili Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu
  2. Donošenje zakona od strane aktuelne vlasti o obeštećenju svih penzionera oštećenih smanjenjem penzija
  3. Promena aktuelne vlasti i donošenje zakona o obeštećenju oštećenih od strane neke nove, odgovornije i moralnije vlasti.

Društvene reforme samo na teret penzionera

Penzionerima Srbije se aktuelna vlast svake godine zahvaljuje na učešću u stabilizaciji javnih finansija. Delu penzionera sposobnih da razumeju o čemu se radi nikako nije jasno zbog čega se iskazuje zahvalnost kada penzionere niko nikada ništa nije pitao u vezi sa tom navodnom stabilizacijom javnih finansija odnosno penzijskog sistema Srbije.

Na osnovu izveštaja Dušana Vujovića, ministra finansija od 2014. do 2018, Fonda PIO i analiza Fiskalnog saveta očigledno je da se plan finansijske konsolidacije ili društvenih reformi sprovodi samo na teret penzionera. Ključni zahtevi Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) da se sprovedu reforme u upravljanju javnim sektorom još uvek nisu ni počeli da se sprovode.

Aktuelna vlast je u pravu kada stalno ponavlja da su penzioneri sačuvali fiskalnu stabilnost države. Ignoriše se, međutim, činjenica da ih niko o tome nije ni pitao. Naravno da bi penzioneri to prihvatili da ih je neko pitao, da znaju gde će novac biti trošen i da je regulisano naknadno usklađivanje posle finansijske stabilizacije.

Kriza penzijskog sistema i njegova reforma

U Srbiji, kao i u većini evropskih zemalja, penzijski sistem je u krizi zbog sve većeg broja penzionera i sve manjeg broja osiguranika-zaposlenih koji uplaćuju doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje. U najvećem broju evropskih država izvršena je ili je u toku reforma penzijskog sistema. Tim reformama sistemi postaju održiviji, a osiguranicima se stvaraju i druge mogućnosti osiguranja mirne starosti.

Izmene penzijskog sistema Srbije izmenama Zakona o PIO od 2003. godine do sada ne bi mogle da se nazovu reformom. Ne postoji ni jedan kompleksan plan reforme koji je pripremljen i usvojen uz konsenzus svih subjekata koji su stekli prava uplatama u Fond.

Obezbeđenje stečenih prava u PIO za koja garantuje država za oko četiri miliona građana Srbije nameće potrebu i obavezu ekspertske reforme penzijskog sistema tako da on postane održiv i manje zavisan od budžeta. Potpuna nezavisnost Fonda od dotacija iz budžeta je nemoguća zbog ranije preuzetih obaveza od strane države kao poslodavca i njegovog jemca.

Kada bi se zdravstvena zaštita penzionera, tuđa nega i pomoć, naknada za telesno oštećenje finansirali iz budžeta, Fond bi se dodatno rasteretio obaveza.

Postoje i obaveze koje država po zakonu treba da finansira (kao što je dopuna do minimalne penzije, boračke penzije, obaveze po osnovu doprinosa za osiguranike s beneficiranim stažom, servisiranje vojnih penzija zbog toga što doprinosi PIO profesionalnih vojnih lica ne mogu servisirati trenutne vojne penzije, dotacije poljoprivrednih penzija zbog smanjenja poljoprivrednih osigutranika itd.) i koje bi dotirala i da je Fond u suficitu.

Godine 2012, Upravni odbor Fonda usvojio je Studiju i strategiju reforme Fonda. Na osnovu nje su pokrenute aktivosti na pripremi plana promena tako da Fond postane finansijski održiv.

Obustava reforme Fonda PIO koji je pokrenuo Upravni odbor 2012. godine

U tom smislu su pokrenuti i sudski postupci dokazivanja vlasništva nad 27 banja koje je Vlada Srbije nameravala da privatizuje. Pokrenute su i aktivnosti utvrđivanja sudbine vlasničkih udela Fonda u preduzećima koja su privatizovana.

Naime, Fond PIO je „oslobođen“ imovinskog učešća u svim privatizovanim preduzećima od 1996. godine. Tada je Zakonom o privatizaciji Fondu dato 20 odsto vlasničkog udela u preduzećima koja su privatizovana da bi izmenama zakona 2002. godine imovinski udeo bio smanjen na 10 odsto.

Davanje vlasničkog udela Fondu PIO u svim preduzećima koja se privatizuju predstavljalo je zakonsku kompezaciju dugogodišnjeg angažovanja slobodnih finansijskih sredstava Fonda za razvoj privrede i infrastrukture u Srbiji.

Do kraja 2014. godine, sudovi su potvrdili vlasništvo Fonda na 18 banja u Srbiji zbog čega je osporena namera Vlade Srbije da banje privatizuje bez njegovog učešća.

Sudski potvrđeno vlasništvo Fonda nad banjama je verovatno i bio jedan od razloga podržavljenja upravljanja Fondom. Zbog toga je promenjeni Upravni odbor ubrzo doneo odluku o ustupanju banja Agenciji za imovinu Republike Srbije radi njihove privatizacije.

Postupci utvrđivanja sudbine imovinskih udela Fonda u preduzećima koja su privatizovana su obustavljeni. Privatizacija Željezare Smederevo, RTB Bor i PKB bez utvrđivanja vlasničkog udela Fonda u njima govori o ignorisanju važećeg zakona od strane aktuelne vlasti.

Predlog poslanika u Narodnoj skupštini Srbije da se formira skupštinski odbor za utvrđivanje činjenica u upravljanju imovinom Fonda PIO, Narodna skupština 2015. godine nije prihvatila.

Kriminalno je ne utvrditi sudbinu i ne povratiti imovinu Fonda PIO koja bi mogla da se stavi u funkciju njegove održivosti.

U jednom broju država penzijski fondovi se finansiraju rentama na prirodne resurse (nafta, voda, rude, poljoprivredno i građevinsko zemljište, šuma). Fond PIO bi trebalo da ima i vlasnički udeo u delu javnih preduzeća koja još nisu privatizovana (EPS, Telekom, Srbijagas, aerodromi i dr).

Odlaganjem korenite reforme Fonda gubi se mogućnost angažovanja javnih resursa za obezbeđenje njegove održivosti budući da se oni ubrzano privatizuju.

Vlada Srbije, Ministarstvo rada i Fond PIO trebalo bi da budu pokretači javne rasprave o reformi Fonda a ne da serviranim informacijama o njegovom trenutnom stanju stvaraju nepoverenje u njega i utisak da je aktuelna vlast na otimanje od penzionera bila prinuđena.


Umesto trgova zahvalnosti penzionerima Srbije, bilo bi važnije da se vrate oteti delovi penzije, nadoknade propuštena usklađivanja penzija i da se reformiše penzijski sistem Srbije tako da on garantuje stečena prava sadašnjih i budućih penzionera.

Jovan Tamburić,
predsednik Udruženja sindikata penzionisanih vojnih lica Srbije
Fotografija: Protestna šetnja 17. 5.2019, arhiva USPVLS-a