Šampion Džesi Ovens: Jedna ne tako crno-bela priča

– Kada sam se vratio u domovinu, posle svih priča o Hitleru, nisam mogao da se vozim u prednjem delu autobusa. Morao sam na zadnja vrata – priča čuveni olimpijski šampion Džesi Ovens…

Najpoznatiji olimpijski šampion prve polovine 20. veka, afro-američki sprinter Džesi Ovens, figura je koju mnogi danas pokušavaju da predstave kao simbol prkosa nemačkom rasizmu u vreme vlasti Hitlera i nacista. Međutim, nije sve baš tako „crno i belo“.

Na Olimpijskim igrama 1936. godine u Berlinu Ovens je osvojio tri individualne (100 i 200 metara, skok u dalj) i jednu timsku zlatnu medalju. Danas se često podvlači da je Hitler odbio da se rukuje sa crnim pobednikom, ali, stvari nisu tako crno-bele kada o svemu tome priča šampion Džesi Ovens.

Za osvajanje zlatne medalje u skoku u dalj pomogao mu je nemači takmičar Luz Long koji ga je posavetovao da nacrta pomoćnu liniju za odraz kako ne bi i treći put napravio prestup. Nemac je bio i prvi koji mu je čestitao pobedu:

– Trebalo je dosta hrabrosti da bude prijateljski nastrojen prema meni pred Hitlerom. Možete otopiti sve medalje koje imam i ne bi bile dovoljne ni za pozlatu na 24-karatnom prijateljstvu koje sam osećao za Longa u tom momentu. Hitler mora da je pobesneo gledajući nas da se grlimo. Tužan deo priče je što Longa više nikad nisam video. Poginuo je u Drugom svetskom ratu.

Kada se Ovens vratio u Njujork, na prijem koji je organizovan u njegovu čast u hotelu Valdorf Astorija, morao je doći teretnim liftom – jer je bio crn.

– Kada sam se vratio u domovinu, posle svih priča o Hitleru, nisam mogao da se vozim u prednjem delu autobusa. Morao sam na zadnja vrata. Nisam mogao da živim gde sam želeo. Nisam pozvan da se rukujem sa Hitlerom, ali nisam pozvan ni u Belu kuću da se rukujem sa predsednikom.

Kasnije je zarađivao tako što se, pored ostalog, trkao sa psima i konjima. Na primedbe nekih da je to ispod časti olimpijskog šampiona, Džesi odgovara: – Imao sam četiri zlatne medalje, ali ne možete da jedete četiri zlatne medalje.

Odlikovan je od strane predsednika Forda tek 1976. godine Medaljom slobode, najvišim ordenom koji se dodeljuje civilima. Ovens je umro u Arizoni u 66 godini 31. marta 1980. godine. Tokom 35 godina bio je strastveni pušač. Četiri godine kasnije jedna ulica u Berlinu ponela je njegovo ime.