Početna Magazin Godine Ekonomija Reagovanje povodom saopštenja Ustavnog suda o penzijama: Veliki marifetluk vlasti u Srbiji

Reagovanje povodom saopštenja Ustavnog suda o penzijama: Veliki marifetluk vlasti u Srbiji

Reagovanje povodom saopštenja Ustavnog suda o penzijama: Veliki marifetluk vlasti u Srbiji

U vezi sa saopštenjem Ustavnog suda da smanjenje penzija nije protivustavno, dnevni list Danas objavio je reagovanje Dragomira Popova, predsednika Udruženja turističkih radnika u penziji. Tekst prenosimo u celosti.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija „Neće ga u grob odneti“ iz teksta: „Očerupaj starca

Pisati jedno, a propisivati drugo, jeste tipično simuliranje. Simulovane pravne radnje su uvek zasnovane na stvaranju privida i korišćenja lažnih argumenata, što nije ništa drugo do marifetluk.

U Rečniku stranih reči stoji da je marifetluk veština da se prepredeno, korišćenjem lukavstva, postigne cilj koji se ne zasniva na postojećim činjenicama i istini. Ako se u kontekstu ustavnog sistema analizira Zakon o privremenom uređivanju načina isplate penzija, jedini realan zaključak jeste da se, obzirom na njegove ogromne manjkavosti, u odnosu na ustavne odredbe, radi o pokušaju vlasti da marifetlucima sva tri stuba vlasti u Srbiji, postigne prebacivanje svojih odgovornosti na građane.

Argumenti u prilog ovakvog stava su:

  1. Izvršna vlast – Vlada Srbije, prebacuje na teret penzionera, uništenje novca fondova penzionog osiguranja. U vreme nenamenskog trošenja penzionih fondova, identične političke strukture, čak i pojedinci, bile su na vlasti. Te strukture snose odgovornost što danas država mora da obezbeđuje novac u budžetu za isplatu penzija. Obezbeđenje novca za isplatu penzija ne predstavlja brigu vlasti, kako vlast stalno ponavlja, već obavezu, jer je upravo baza iz koje potekla ova vlast, dovela do razaranja penzionih fondova. Predlagači Zakona o privremenom uređenju načina isplate penzija, morali su da nađu druga rešenja za pokriće njihovih propusta iz prošlosti, a ne da zavlače ruke u džepove penzionera.
  2. Zakonodavna vlast – Skupština Srbije, našla se u čudu jer je trebalo da donese zakon za koji nema uporište u Ustavu, pa se opredelila za marifetluk i donosi Zakon u kome naziv Zakona i član 1 sa narednim članovima ne koordiniraju. Zakon nosi naziv Zakon o privremenom uređivanju načina isplate penzija, a član 1 glasi: „Ovim zakonom uređuje se način isplate penzija koje isplaćuje Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje… s ciljem očuvanja finansijske održivosti penzijskog sistema u Republici Srbiji“. U naredna četiri člana Zakona nema ni reči o načinu isplate penzija, niti o tome kako će se postići stabilnost penzijskog sistema. Zakon već u članu 2 govori o smanjenju penzija svim penzionerima koji primaju više od 25.000 dinara. Pisati jedno, a propisivati drugo, jeste tipično simuliranje. Pravni akti koji u kojima se vrši simuliranje nose naziv „simulovani pravni akti ili poslovi“. Simulovane pravne radnje su uvek zasnovane na stvaranju privida i korišćenja lažnih argumenata, što nije ništa drugo do marifetluk.
  3. Ustavni sud u Saopštenju o oceni Zakona, donetog na sednici održanoj 23. septembra 2015. godine, obaveštava javnost: „Nakon analize odredaba osporenog Zakona sa stanovišta svih bitnih navoda inicijatora, našao je da nema osnova za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti ovog Zakona“ i obrazlaže: „Ustavni sud je utvrdio da iz osporenog Zakona sledi da se njime uvode interventne mere koje se preduzimaju da bi se u uslovima ekonomske krize očuva finansijska održivost penzijskog sistema…“ Umesto da svoje ocene obrazloži odredbama iz Ustava, on pribegava merifetluku kojim sebe uvodi u eklatantno kršenje ustavnih odredaba i diskvalifikuje sebe kao sud koji ocenjuje usklađenost propis sa najvišim pravnim aktom. Ne sme se desiti da Ustavni sud ispušta iz vida ustavne norme. Kada se desi da Ustavni sud ne uzima u obzir ustav već tumači volju i ciljeve zakonodavca, stvara se dilema da li se radi o stručnim ili moralnim nedostacima sudija. U konkretnom slučaju, potpisnika Saopštenja.

Na ovakvu situaciju nadovezuje se pitanje: Zašto Ustavni sud nije utvrdio sledeće činjenice:

  • Da u stavu 1 člana 21 Ustav kaže: „Pred Ustavom i zakonom svi su jednaki“ a u stavu 2 dodaje: „Zabranjena je svaka vrsta diskriminacije…“ Zakon za koji Ustavni sud kaže da je u skladu sa Ustavom unosi nejednakost građana i vrši diskriminaciju dela penzionera. Jednom delu nosilaca prava na penzije, mesečna primanja Zakon ne umanjuju a drugima uvodi smanjenje primanja. Da li može biti bolji primer nejednakosti i diskriminaciji i da li može biti eklatantniji primer neustavnosti Zakona.
  • Da u stavu 2, člana 70 Ustava stoji: „Republika Srbija stara se o ekonomskoj sigurnosti penzionera“. Neprihvatljivo je, pa i smešno, da se smanjenje prihoda penzionera kvalifikuje izvršenjem ustavne obaveze staranja o ekonomskom položaju penzionera. Zakon koji smanjuje primanja penzionera ne samo da je suprotan Ustavu pa ne može imati primenu. Očigledna suprotnost sa Ustavom morala je imati rezultat da ovaj Zakon nije smeo biti donet.
  • Da u članu 97, Ustav Republike Srbije utvrđuje da država „…uređuje i obezbeđuje svojinske i obligacione odnose…“ Po Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, postupak za ostvarivanje prava građana Srbije na penziju, se završava kada Fond PIO, građaninu izda „Rešenje“. Rešenje Fonda PIO je po svojoj pravnoj prirodi ponuda. Kada građanin prihvati Rešenje , Fond PIO i građanina stupaju u ugovorni – obligacioni odnos. Ugovor predstavlja „zakon između ugovornih strana“ i u taj odnos niko treći nema pravo da se meša, pa ni država. Dakle, država ne može i ne sme da menja, u Rešenju utvrđenu, visinu penzije jer je to bitni element ugovora. Umesto da uređuje i obezbeđuje obligacione odnose što zahteva Ustav, Zakon o umanjenju penzija razara postulate obligacionih odnosa i kao takav je suprotan Ustavu i Ustavni sud je morao da ga eliminiše iz pravnog sistema Srbije.

Reći ću na kraju teksta, no ne i poslednje što o ovom marifetluku državne vlasti imam da kažem:

Bez obzira na Zakon o smanjenju penzija, Fond PIO mora isplaćivati penziju u iznosu koji je ugovorio sa građaninom. Fondu PIO treba podneti zahtev za isplatu, u Rešenju navedenog iznosa. Ukoliko Fond ne udovolji zahtevu treba tražiti sudsku zaštitu.


Dragomir Popov je predsednik YUTA Senior kluba, Udruženja turističkih radnika u penziji