Ne čini se da smo blizu svesti i prilici da zaista dublje analiziramo i eksperimentišemo sa kraćim radnim vremenom. Razloga su najmanje dva…
Sve u svemu, ne čini se da smo blizu svesti i prilici da zaista dublje analiziramo i eksperimentišemo sa kraćim radnim vremenom. Razloga su najmanje dva:
- poslodavce ta tema nikada i nije zanimala sve dok se udruženi radnici nisu masovno bunili
- radnike danas ta tema ne zanima zato što sebe vide kao srećniji deo stanovništva koji uopšte ima posao.
Ne želimo da zvučimo previše „zastarelo“, inače bismo dodali i da „vlasnike krupnog kapitala“ ova tema ne zanima zato što ih ne zanima da radnici imaju previše vremena i slobode u kretanju, obrazovanju, neformalnom obrazovanju ili razmišljanju o životu i društvu.
- Ceo serijal: Radno vreme – Može li kraće, 21. je vek?
Ako su rudari i metalski radnici početkom 19. veka tražili da rade 12 umesto 16, pa 10 umesto 14, pa 8 umesto 12 radnih sati, i na kraju to i izborili, zašto je danas nama, daleko „obrazovanijim“, „civilizovanijim“, „čistijim“, toliko teško da zamislimo da radimo 6 sati dnevno, ili 4 sata dnevno?
Zar nije trend da je stepen razvoja civilizacije obrnutoproporcionalan broju radnih sati? Ili je 8 sati dnevno nekakva „kosmička“, „prirodna“, „od Boga data“ prava mera koliko treba raditi, i nikako se ne sme ići ispod nje?
Ako ništa, Penzin vas poziva makar da razmislite na tu temu. Ako vam se učini zanimljiva, podelite je i sa prijateljima.