Početna Magazin Godine Društvo Radno vreme (10) – Mit o „fleksibilnosti“ radnog vremena

Radno vreme (10) – Mit o „fleksibilnosti“ radnog vremena

website creator

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Kao da mit o fleksibilnom radnom vremenu zapravo održava zahvalnost radnika koji rade „samo“ osam sati, i to u 21. veku… 

Takozvano „fleksibilno“ radno vreme, svega nekoliko godina od kada je popularizovano u brojnim biznisima, izašlo je na zao glas. Radnici su ubrzo uvideli da fleksibilnost podrazumeva samo i isključivo fleksibilnost radnika da radi van radnog vremena, vikendima i praznicima.

Retki imaju slobodu da „odrade“ slobodan dan ili sate i da tako produže vikend ili završe neke poslove za sebe i tokom radne nedelje. Daleko češći slučaj je da radnici budu fleksibilni da ostaju „samo“ 15 minuta, ili pola sata duže svakog dana, dok se, istovremeno, odbacuje svaka mogućnost da i dolaze 15 minuta ili pola sata kasnije na posao.

Kao da mit o fleksibilnom radnom vremenu zapravo održava zahvalnost radnika koji rade „samo“ osam sati, i to u 21. veku – 150 godina nakon što su se prvi radnici, i to u fabrikama, izborili za to, do tada potpuno nezamislivo i „neodrživo“ radno vreme.

Fleksibilnost radnog vremena u Srbiji često podrazumeva i rad u dve smene, gde se prva odigrava po već standardnom lokalnom, od 9 do 5, modelu, a druga smena kreće od popodnevnih sati do večernjih časova, preklapajući se delom sa prvom, ali, sada uz komunikaciju sa poslodavcem čije je sedište negde „na zapadu“, i koji očekuje da njegov radnik u Srbiji bude spreman za nove instrukcije – na svom radnom mestu.