Priča sa V konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“, kategorija „Najbolja ženska putopisna priča“.
Rasla sam uz priču mog dede Solunca, o albanskoj golgoti. U svojim ratnim dnevnicima 1912 – 1919. deda je detaljno opisivao, pored ostalog, pređeni put od Prizrena, preko Albanije, do Krfa. Albanska golgota me je uvek fascinirala. U meni je tinjala želja da pođem putem moga dede.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Oktobra meseca prošle godine, na panou sam videla turističku ponudu „Albanija – jesen“ (Ohrid, Drač, Tirana, Skadar). Dileme nije bilo – idem! Volim izazove, a pored toga imam i motiv.
***
Devetog novembra 2018. godine, priključila sam se grupi penzionera. Atmosfera u autobusu bila je od početka prijatna i vesela. Svi su se šalili da su zbog nas mnogi postali vernici, jer su se krstili u čudu na pomen da idemo u Albaniju.
Vožnja preko Makedonije. U jutarnjim časovima stižemo u Ohrid. Posle popijene kafe, krećemo u panoramski obilazak grada. Penjemo se na tvrđavu cara Samuila iz 10. veka, odakle se pruža predivan pogled na samo jezero i grad.
Silazimo do spomenika ohridskim prosvetiteljima Klimentu i Naumu. Posebno me oduševila izgradnja Univerziteta za izučavanje ćirilice i pripremu kadra koji će propagirati ćirilicu širom sveta.
***
U popodnevnim časovima, krećemo za Drač. Drač je jedan od najstarijih gradova Evrope, osnovan 627. godine p.n.e. Sada broji oko 100.000 stanovnika.
Posebno je značajan za našu istoriju, jer je srpska vojska bila stacionirana na obali mora dok je čekala francuske brodove da je prebace na Krf. Kako brodovi nisu stigli, pešice je uz morsku obalu krenula do Valone. Tu je ukrcana na italijanski brod „Viktorija“ koji je prebacio do Krfa.
Morska obala Drača je prirodno predivna, ali i lepo uređena, u novije vreme brojnim hotelima. More je bilo toplo, čak i u novembru. Rađanje sunca iz samog mora je nešto najlepše što sam doživela u poslednje vreme. Šetnja pored mora, skupljanje školjki i raznobojnih kamenčića, vratilo me je u davno prohujalo vreme mladosti.
***
Sledećeg dana, usledio je obilazak Kruje. Kruja je glavni centar albanske srednjovekovne države i rodno mesto jednog od najčuvenijih albanskih junaka našeg porekla, Skenderbega, koji se 25 godina borio protiv Turaka a pri tome više puta menjao vladare i veru.
Kruja je ostavština osmanske kulture u Albaniji, a do danas je uspela da očuva duh, izgled i namenu koju je imala pre više stotina godina. Njene kaldrmisane ulice vode do Skenderbegove tvrđave, u okviru koje se nalazi istorijski etnografski muzej. U blizini je bazarska džamija iz 16. veka, kao i stari bazar Kruje sa mnoštvom radnjica sa autentičnim tradicionalnim suvenirima. Tu se mogu naći ručno rađeni ćilimi, proizvodi od alabastra i mnoge druge rukotvorine, kao i čuveni konjak „Skenderbeg“ u originalnim flašama.
Ovome treba dodati da je Kruja izgrađena daleko od puteva i naseljenih mesta, u albanskim gudurama, gde se može prići samo pešice. To me podsetilo i na opise moga dede Svetozara, koji su se odnosili na prelaz preko albanskog krša.
***
Povratkom na autoput, krećemo u Skadar, jedan od najstarijih gradova Evrope, koji je često bio razlog velikih bitaka i tema opevanih u pesmama. Skadar je osnovan u 4. veku pre n.e. Štitio je put trgovine na rekama Drin i Bruna.
Posebnu ulogu ima i za našu istoriju — albansku golgotu. Naša vojska je u Skadar stigla 1. decembra 1915. godine. Do Drača je marširala 18 dana i stigla 18. decembra 1915. godine, gde je ostala da čeka obećane francuske brodove.
Skadar je prava duša Albanije sa svojim uskim ulicama i antičkim kućama koje se sjedinjuju sa kamenim zidovima i modernim zgradama. Skadrom su dugo vladali Mleci i Italijani, što je imalo uticaja i na urbanističko izvanredno uređenje grada.
Ono što Skadar čini atraktivnim jeste multikulturalnost, jer se u jednoj od glavnih ulica nalaze predivno osvetljena džamija sa minaretima, katedrala i prekrasna velelepna pravoslavna crkva. Tu je i spomenik majci Terezi, veoma poštovanoj i cenjenoj u Albaniji.
Glavna znamenitost grada je tvrđava Rozafa. Izgrađena je u 3. veku pre n.e. Prostire se na šest hektara površine. Tvrđava se impresivno uzdiže na stenovitom uzvišenju od 130 metara iznad nivoa mora. Sa nje se pruža neverovatan pogled na celi region. Sa jedne strane je more, a sa druge reke Drin, Bruna i Bojana.
Uz ovu tvrđavu je vezana legenda da su je gradila tri brata Mrnjavčevića, ali „sve što bi preko dana sazidali, preko noći bi vile porušile“. Ime tvrđave Rozafa potiče od imena „verne ljube“ najmlađeg od trojice braće, koja je pristala da bude uzidana u tvrđavu, ali pod uslovom da joj se ostavi otvor za dojku, kako bi dojila svoje dete – i za oči – kako bi ga gledala. Tu je na tvrđavi njoj podignut i spomenik.
Sa tvrđave se silazi u stari deo grada, koji je posle pada Enver-hodže rekonstruisan, pa je atraktivan zbog brojnih radnji, kafića i restorana.
***
Vraćajući se iz Skadra, prošli smo kroz Elbasan koji je nekada imao milion stanovnika. Otkad je Tirana postala glavni grad Albanije, Elbasan je izgubio svoj status. Prošli smo i kroz Tiranu i došli u grad Drač a zatim i do obale mora, gde smo odseli i odatle išli u obilazak.
Poslednjeg dana, oko 9 sati ujutru, krenuli smo za Tiranu. Srce Tirane je Skenderbegov trg, koji zajedno sa širokom Avenijom (koja je poklon Musolinija po ugledu na Aveniju u Rimu), okuplja većinu bitnih institucija u gradu. Tu su smeštena ministarstva, opera, pozorište, čak i cirkus.
Nedaleko, u obližnjem parku, smeštena je zgrada Parlamenta. Posebno me oduševila pravoslavna crkva, koja je izgrađena na mestu srušene za vreme Enver-hodže, a poklon je Grčke.
Prestonicom dominira spomenik kneza Skenderbega na konju, koji je simbol Albanije, slobode i nezavisnosti. U Tirani je smešteno nekoliko muzeja, veliki park u središtu u grada u kome se čuvaju jezivi simboli Enver-hodžine vladavine, konstrukcija ćelije samice, bunker, deo srušenog berlinskog zida (dobijenog na poklon od nemačkog kancelara) i spomenici.
Na kraju Avenije su poređani svi fakulteti, studentski park i studentski dom. Centar obiluje šarenim zgradama na kojima su pravi umetnici slikali murale. Zgrade su obojene jarkim bojama po naredbi premijera Rame, koji je hteo da na taj način, ukloni sivilo socrealizma. Može se zapaziti da, osim centra, u ostalim delovima grada nisu prisutna urbanistička rešenja.
***
Grad smo napustili predveče, tako da smo se noćnom vožnjom kroz Albaniju i Makedoniju, vratili u našu lepu Srbiju. Bili smo puni impresija i lepih utisaka, koji su odudarali od naših očekivanja.
Moja davnašnja želja je ispunjena. Prošla sam stazama opisanim u ratnom Dnevniku moga dede. Shvatila sam da su pojave i stvari onakve kako se posmatraju u određenom vremenu, načinu i doživljaju. Moj deda je Albaniju doživeo kao vojnik koji napušta rodnu grudu, preko negostoljubive zemlje do nepoznatog cilja.
Ja sam, posle 100 godina, istim stazama išla kao turista koji voli izazove i u svojih 80 godina, sa željom da vidim tu zemlju koja se otvorila prema svetu i dobronamerno prima sve koji žele da je obiđu i upoznaju njene lepote i znamenitosti.
Olgica Petković, Pirot
Diplomirani ekonomista, 81 godina
Fotografija: Stara kuća u Skadru, master1305 – www.freepik.com
Šta je Draganova nagrada i zašto su ove priče i pesme, evo već petu godinu zaredom, sastavni deo Penzina: Draganova nagrada 2019.
Knjigu u PDF-u sa nagrađenim i pohvaljenim radovima sa konkursa Draganova nagrada 2019, u izdanju UG Snaga prijateljstva – Amity, možete naći ovde: „Putujući spomenar„.