Neverni smo jer tragamo za drugim sopstvom

Ljudi danas često imaju vanbračne afere iako nisu nesrećni u braku. Terapeut Ester Perel smatra da oni ne žele da ostave supružnika već da ostave osobu u koju su se sami pretvorili. 

Ester Perel u SAD važi za jednog od najboljih poznavalaca veza i seksualnosti. Nakon knjige „Mating in Captivity“ (Parenje u zarobljeništvu), sada sprema knjigu pod radnim nazivom „Afere u transparentnom dobu“ koju ona doživljava kao nastavak, sliku onoga do čega brak koji guši može da dovede.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Prema njenom mišljenju, živimo u doba transparentnosti koja obuhvata čitavu kulturu. Sve se zna o svakome i sve pričamo svakome. Privatnost je ugrožen pojam koji se nalazi između dve krajnosti: tajnovitosti i transparentnosti.

U takvom svetu, mi imamo ideju da je partner naš najbolji prijatelj i neko ko ispunjava sve naše potrebe, što je, smatra, zaista neobična ideja. Tako da, po samoj definiciji, ljudi moraju da zgreše jer im nešto nedostaje kod kuće. Mislimo da ako je sve u redu kod kuće, osoba neće švrljati unaokolo. A trebalo bi da o braku razmišljamo kao, u najboljem slučaju, nesavršenom dogovoru.

Ogromna većina ljudi sa vanbračnim vezama zadovoljna je svojim brakom. Oni ostaju monogamni u svojim ubeđenjima, ali između tih ubeđenja i njihovog ponašanja sada se nalazi jaz.

Perel smatra da oni žrtvuju sve zbog trenutnog uzbuđenja ne zato što im je potrebna druga osoba već odlaze drugoj osobi zato što tragaju za drugim sopstvom. Ne radi se toliko o tome da oni žele da ostave osobu sa kojom su u vezi koliko o tome da oni žele da ostave osobu u koju su se oni sami pretvorili.

Ono što je specifično za naše doba jeste da, iako razvodi ne predstavljaju više sramotu, stopa neverstava nastavlja da raste. Nesrećna osoba bi napustila brak. Dakle, zaključuje Perel, oni nisu nesrećni već se nalaze u ambivalentnom stanju – isuviše je dobro da bi napustili brak, isuviše je loše da bi u njemu ostali.

Takođe, promenila su se i naša očekivanja od braka. Sreća koju su ljudi nekada očekivali u životu nakon smrti, sada se očekuje u braku. Ona je prvo smatrana za mogućnost, a sada je obavezna. Dakle, ne razvodimo se niti ulećemo u vanbračne veze zato što smo nesrećni već zato što bismo želeli da smo srećniji.