Nevenka (Banja Luka): Divčibare

Priča sa IV konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“, kategorija “Najbolja priča o putovanju po Srbiji”.

U ljeto 2004. godine sam sa grupom iz Banja Luke krenula na duhovno putovanje, organizovano, u obilazak manastira pokraj Ibra. Putovanje je trajalo četiri dana i obišli smo četrnaest manastira i svetinja. Мeđu poznatije, veće, obišli smo manastire: Studenicu, Žiču, Đurđeve Stupove, Sopoćane, gdje smo imali sreću i čast i popričati sa Patrijarhom Pavlom.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Ipak, desilo mi se da sam bila opijena ljepotom jednog malog manastira, a to je Koporin. Ushićena, upitala sam tadašnju igumaniju Agniju, da li postoji mogućnost kada odem u penziju i umorim se od zivota da dođem i boravim neko vrijeme u manastiru. Nasmijesila mi se i odgovorila da nije problem, naprotiv, bilo bi im drago.

Otišla sam u penziju u ljeto 2011. godine. U januaru 2013. godine preminuo mi je suprug, snaja i brat u par dana imali infarkt. Nakon dva mjeseca meni utvrđena dijagnoza, tumor. Prije nekoliko godina sam jedan operisala… naglo sam omršavila i tako fizički i psihicki icrpljenoj odjednom se upali lampica. To je to, vrijeme je da odem na oporavak u manastir Koporin.

***

U proljeće 2014. godine pronađem kontakt telefon i nazovem. Ali, mati Agnija je preminula. Razgovor sam obavila sa novom igumanijom Ekaterinom. Njena reakcija u prvi mah mi nije davala nadu da ću moći boraviti u manastiru. Razlog su moje godine i malaksalost kao i činjenica da oni nemaju vremena brinuti o nekoj starijoj osobi.

Ipak, kada sam pojasnila da nisam toliko ugrožena i da bi se rado angažovala oko uređenja cvijeća, koje me oduševljavalo kao i druge poslove, razgovor je krenuo drugim tokom. Dogovorile smo za 15 dana drugi kontakt. Mati Agnija Marić, je inače iz okoline Banja Luke, mjesto Klasnice, je vjerovatno imala u vidu i saznanje da živim u njenom rodnom kraju, te mi i obećala boravak, a što sam mati Ekatarini dala do znanja.

Nakon dvije nedelje sam nazvala, mati Ekaterina mi saopštava, da su se u manastiru dogovorili da mogu da boravim dvije do tri nedelje. Da, zaboravih napomenuti da ću pokušati u toku boravka da prestanem da pušim, kako bi se brže oporavila. Dogovoren je i termin, oko polovine jula mjeseca.

***

Konačno, dođe i vrijeme za moj put. Spakovala sam sve što će mi trebati za boravak u manastiru. Autobusom sam iz Banja Luke otputovala za Beograd gdje sam bila kod ćerke i strica dva dana. Na put do Koporina sam krenula autom sa ćerkom Oljom i njenom drugaricom Mirom.

Manastir Koporin je od Beograda udaljen oko 150 kilometara, sat vremena voznje. U toku putovanja im pričam da se manastir nalazi u pitomoj udolini Koporinske rijeke, po kojoj je vjerovatno i dobio ime. Da je ta prelijepa uvala okružena bogatim poljima i vinogradima valovite Šumadije, u trouglu koji čine put Velika Plana, Smederevska Palanka i Rača.

Uskoro stižemo i do Velike Plane, a na samo šest kilometara dalje, uskim putem, stižemo do manastira. Koporin je ususkan u kotlini i okružen prelijepom sumom. Obe djevojke su bile oduševljene predjelom oko manastira. Stigosmo do parkinga, ulaz u manastir prelijep, dvorište sa ljubavlju uređeno, a bogatstvo cvijeća je posebna priča.

Ulazimo u predivan prostor za prijem, na sredini ogromna lipa, u ograđenom prostoru se nalazi besprekorno poređani stolovi, na svakom stolu vazica sa cvijećem, klupe a po njima prostirke sa narodnim motivima. Ukusno okačene saksije sa cvijećem. Kao da ste ušli u mali raj.

***

Predstavim se i odmah ugledam oca Savu, ženski manastir, i zatražim blagoslov. Tu zatičem i upoznajem se sa nekolicinom koji tu rade i borave. Svi su očekivali banjalučanku. Igumanija i monahinje su bile na službi u crkvi. Domaćini su nas poslužili kafom, ratlukom i vodom. Moje djevojke krenule u razgledanje dvorišta i objekata. Osmjeh sa lica im se nije skidao. Moja ćerka tad shvati da sam izabrala pravo mjesto za oporavak.

Nedugo zatim stiže mati Ekaterina i monahinje. Tu se upoznajemo, dočekase me sa blagim, toplim, osmjehom. Upoznaju me sa budućom cimerkom I pokazaše mi sobu u kojoj cu spavati. Ispratila sam ćerku i njenu drugaricu Miru do parkinga, pozdravili se i vratila se grupi sa kojom ću boraviti.

A sada nekoliko rečenica o ovom prelijepom manastiru. Ne može se sa sigurnošću govoriti o ktitoru manastira Koporina i godini njegovog podizanja, jer nedostaju primarni izvori. Narodno predanje pripisuje manastir despot Stefanu Lazareviću, a njegov portret na zapadnom dijelu crkve potvrdjuje njegovo učesće.

Blizu Koporina je Nekudim, letnjikovac despota Stefana. Vrijeme podizanja Koporina je prva decenija XV vijeka. Manastir je nekoliko puta paljen I rušen ali i obnavljan. Zadnje obnavljanje se dogodilo sedamdesetih godina proslog vijeka. Godinama je bio muški manastir, da bi od 1958. godine Sveti arhijerejski sinod SPC pretvorio Koporin u ženski manastir.

***

Osim crkve, koja je prelijepa, manastir Koporin sačinjava zvonara od kamena i cigle, prizemlje je iskorisćeno za prodavnicu svijeća i sl. Novi konak, kelije, velika trpezarija, mala trpezarija, konak za goste, konak za vjernike i bunar čudesne ljekovite vode. Sve je izgrađeno u istom stilu i čini ga posebnim.

Posvećen je Svetom Stefanu, a zadužbina je Despota Stefana Lazarevića, sina Svetog Kneza Lazara, kosovskog mučenika. Godine 1977. prilikom zamjene podnih ploča u crkvi, pronadjene su mošti koje su bile na dnu grobnice. Monahinje su mošti oprale u vinu i ulju, a zatim ih položile u drveni kovčeg.

Svečani prenos moštiju obavljen je oktobra 1989. godine i nalaze se u crkvi sa desne strane. Mošti koje se nalaze u ćivotu su isceliteljne, kao i Sveta voda iz izvora – bunara. Prema kazivanju oca Save, star preko 90 godina, i monahinja mnogi su se izliječili i brojni dobili djecu uz molitve kraj moštiju Svetog Stefana. Sabor kod manastira je na dan svetog arhiđakona Stefana 2. avgusta, dan crkvene slave. Na dan slave se otvara kovčeg sa močtima i oseca se njhov mio miris, to treba doživjeti.

***

Vrlo brzo sam se uklopila u dnevni raspored. Ustajanje prije šest časova. U šest služba u crkvi, u pola osam kafa u prelijepom ambijentu gore opisan prostor za prijem vjernika i gosiju. Nakon kafe, doručak. Hranu priprema izvrstan kuvar Stefan.

Slijedi vrijeme aktivnosti, ja sam, na moj prijedlog, dobila zadatak da uređujem svakodnevno ili na drugi dan grob upokojene igumanije Agnije, donosila cvijeće iz posebne bašte koju je uređivala igumanija Ekaterina. Po obavljenom zadatku sam nastavljala da čupam travu i suvo cvijeće u dvorištu manastira. To mi je pričinjavalo poseban užitak.

Ručak oko dvanaest, svi koji borave i rade u manastiru su ručali u manjoj trpezariji. Prije uzimanja hrane se prvo izgovori molitva i tek tada se sjeda za sto. Trpezarija i ulaz su lijepo uređeni. I nije ni čudo što svi poštuju i osjećaju se ispunjenim u toku boravka u tim prostorima.

Nakon ručka pauza za odmor, odmarali smo u svojim sobama. Nastavak aktivnosti, kafa i odlazak u crkvu na službu oko jedan i po sat. Oko pola osam večera, monahinje ne večeraju, uzimaju samo dva obroka i obrok uzimaju u svojim kelijama.

Nakon večere se družimo u prostoriji gdje je lipa. Tu pričamo, šalimo se a često je sa nama bio i otac Savo i monah Nikodim. Otac Savo je najčešće pričao o koristi za dušu i tijelo, čitanje i praktikovanje Jevanđelja, mada se ponekad i šalio i pričao životne priče. Otac Nikodim je mlađi i sa njim smo već mogli i da se našalimo i mnogo toga da popricamo.

***

Oko devet uveče se odlazi u svoje sobe, zaključavaju se ulazna vrata, kapija manastira. Prije zaključavanja ja sam izlazila izvan prostora manastira, uzbrdo malo u šumu i prvih nedelju dana ispušim po jednu cigaretu, cijeli dan ne, čak ni uz kafu. Nakon nedelju dana sam izbacila i tu jednu cigaretu. Svi su me bodrili da izdržim. Za vrijeme boravka u manastiru sam i dobila apetit i počela sam se oporavljati.

Monaštvo je takođe porodica, i to kakva, poslušanje, bratstvo, zajednički trud i disciplina. Očekivala sam da ću moći imati više kontakata i priča. Međutim, njihovo mišljenje je da sami potražite odgovore na mnoga pitanja. Ako se i dogodi da popričate na temu duhovnosti ne daju direktne odgovore, navode vas da sami ipak potražite odgovor.

Osim raznovrsnog i lijepo raspoređenog cvijeca imaju u posebnom dijelu, izvan dvorišta nekoliko koza. Malo dalje prostor za desetak paunova, o kako su lijepi… A ispred opisane prostorije, lipa, se nalazi lijepo uređen prostor gdje se nalazi manja fontana i različite ribice. Zadnjih nekoliko godina su umjesto ribica neobične patke.

Iza zgrade gdje se prodaju svijeće, knjige, ulja itd. je predivan prostor sa unikatnim različitim kaktusima i zaista se ne moze reći koji je ljepsi. Nedaleko od ograde se nalazi lijepo urađen i zaštićen bunar sa ljekovitom vodom. Tu možete sresti mnoge koji nose vodu u flašama kući i čuti priče o čudima, koja čini ljekovita voda.

***

Nedeljom oko podne dolaze mnogi da im se čita molitva za roditeljstvo, da postanu roditelji. Molitva se čita u crkvi pokraj moštiju. Posebno poštovanje moštiju možete vidjeti kod ljudi koji žive nedaleko od manastira, oni su ponosni na svoj manastir. Za vrijeme boravka sam uočila da veliki broj vjernika obilazi manastir i tada shvatila njegovu veličinu i vrijednost za naš narod.

Nakon tri nedelje, napuštam tužna manastir. Ćerka dolazi po mene i presrećna me grli, što sam nakon 40 godina prestala pušiti. Pozdravljam se sa meni dragim licima i odlazim za Beograd, a nakon dva dana i za Banja Luku. Na kraju, šta reci, dođite u Koporin.

Nevenka Pejasnović, Banja Luka
Fotografija:
Miladin Kotorčević za Wikimedia Commons