Kada se ne bavimo dnevnopolitičkim trivijama, skandalima, „malim“ pitanjima i dilemama, koje nemaju značajnije dugoročne posledice po državu i društvo, onda nam malo ostaje za neke ozbiljnije diskusije. A neophodne su nam. Novi polis nam donosi delić jedne takve…
Penzin od početka piše i o onim temama koje se u domaćim medijima provuku tek kao deo neke prevedene svetske vesti, naučna zanimljivost, izuzetak, a zapravo će činiti našu svakodnevnicu za pet, deset ili trideset godina.
Čini se daleko? Treba li podsetiti da će deca koja se rađaju danas dočekati 22. vek? Treba li podsetiti da će i oni koji danas odlaze u penziju vrlo verovatno videti i 2025. i 2035, pa i neku godinu pa deceniju kasnije?
U intervjuu za Novi polis, govoreći o izboru novog predsednika Poljske (Poljska verzija socijalnog konzervativizma), analitičar Dušan Proroković upravo je skrenuo pažnju na ove neke „važnije“ teme od političkih ideoloških podela 19. i 20. veka.
Kao retki biser u domaćem javnom diskursu, izdvajamo deo ovog intervjua…
Novi polis: „Ukoliko sledimo tradicionalnu podelu na levicu i desnicu, izgledalo bi da levičare Ciprasa (Siriza) i Pabla Iglesijasa (Podemosa) ništa ne spaja sa desničarima poput Dude i Orbana. Da li je to baš tako kao što izgleda na prvi pogled?“
Dušan Proroković: „Prvo je pitanje da li danas postoji podela na levicu i desnicu kakva je postojala do početka devedesetih? Možda je niz autora u pravu, kada piše o slomu ideoloških paradigmi.
Dolaze nove teme na dnevni red, poput razvoja veštačke inteligencije, genetskih modifikovanih organizama, promene klime, novog definisanja porodice, života u svetu bez privatnosti. To su teme prema kojima ćemo se opredeljivati i svrstavati u tabore, pa će se mešati oni koji su do juče bili levičari i desničari.
Jedna od tih novih tema je odnos prema finansijskoj globalizaciji i krupnom kapitalu. Sa jedne strane, nedavno je Oxfam objavio podatak da će do 2016. godine jedan posto stanovništva na svetu, posedovati polovinu svetskog bogatstva.
Današnjoj levici je jasno da u takvim okolnostima radnička klasa ne može odbraniti nijedno svoje pravo, a desnici da tu ne ostaje prostor za slobodnu tržišnu utakmicu i razvoj demokratskog društva. Tu nema prostora ni za očuvanje države kao subjekta. Tih jedan posto će imati svoje monopole.“
Pravo je osveženje čuti da su bar neki pojedinci svesni velikih trendova koji se „valjaju iza brda“, dok se elita bavi prepucavanjima i temama kojih se za godinu ili tri više niko neće ni sećati, a kamoli da će imati bilo kakav značaj.
Ceo intervju Dušana Prorokovića čitajte na sajtu Novi polis.