Kragujevčanka, profesorka u penziji, predstavnica starijih osoba u UN

Miroslava Matić (72), profesorka engleskog jezika iz Kragujevca, nedavno je u Ujedinjenim nacijama u Njujorku predstavljala ne samo penzionere iz Srbije i Crveni krst Srbije, već i starije osobe iz celog sveta.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Miroslava Matić (72), profesorka engleskog jezika iz Kragujevca, nedavno je u Ujedinjenim nacijama u Njujorku predstavljala ne samo penzionere iz Srbije i Crveni krst Srbije, već i starije osobe iz celog sveta.

Gospođa Matić je, kao jedini penzioner, govorila na skupu koji je organizovan povodom 70 godina od donošenja Deklaracije o ljudskim pravima i povodom Dana starih.

Međunarodna organizacija „Help Age International“ je kandidovala ovu penzionerku omogućujući joj da svoje iskustvo iznese baš u Ujedinjenim nacijama, na najvišem nivou, računajući na njenu elokvenciju, poznavanje jezika, obrazovanje, vitalnost ali i godine, jer je starija samo dve godine od Deklaracije o ljudskim pravima UN.

Miroslava Matić, naime, već pet godina aktivno radi u „Kutku za kvalitetnije starenje“ Crvenog krsta i aktivno se zalaže da stariji učestvuju u borbi za donošenje Konvencije za zaštitu prava starijih osoba.

„Bilo je nas četvoro govornika. Troje su bili stručna lica. Jedan je govorio o demenciji, drugi o seksualnosti kod starih, a žena iz Britanije je govorila o starenju kod zatvorenika osuđenih na duge vremenske kazne. Ja sam imala slobodnu temu i bila sam jedini pravi predstavnik starih jer ostali rade, i mlađi su ljudi. Tražili su da ja govorim o tome kako se živelo tokom vremena od kada je nastala Deklaracija, jer sam ja dve godine starija od nje. Najveći broj pitanja je bio vezan za seksualnost kod starih, ali sam govorila o tome šta bi vlade pojedinih zemalja trebalo da preduzmu da bi se poboljšao položaj starih“, rekla je Miroslava Matić za „Blic„.

Pokušala je da ukaže da problematika starih nije ista u Skandinaviji gde je sve savršeno uređeno i, recimo, u Latinskoj Americi gde mnogi ljudi nemaju ni penziju.

„Srbija je negde u sredini, a ima posebnu kulturu kada su u pitanju stari. Tradicija je bitna jer se kod nas podrazumeva da deca pre svih brinu o svojim roditeljima, pa tek posle njih država. Podaci su zabrinjavajući, jer u Srbiji je 19,6 odsto ljudi starijih od 65 godina. Na planetarnom nivou je još gore, i to će biti svetski problem, posebno za siromašne zemlje. Starim ljudima nije potreban samo tanjir hrane, soba i krevet. Potrebno im je druženje, pružena ruka… Predložila sam direktno da bude više starih u telima u kojima se donose odluke. Velika je stvar što su penzioneri u Kragujevcu dobili besplatne karte za gradski prevoz. To možda deluje malo, ali mnogo znači kako bi se stari međusobno družili“, objašnjava Miroslava o čemu je govorila na skupu u Njujorku.

A Miroslava Matić, po svemu sudeći, nije slučajno izabrana da bude jedan od govornika u UN. Rođena je odmah posle Drugog svetskog rata, i seća se da se tada sve davalo da se zemlja izgradi, da se podignu fabrike, i da su svi imali pravo na obrazovanje, zdravstveno osiguranje, pravo glasa. Deklaracija o ljudskim pravima je usvojena 1948. godine, ali se profesorka u penziji iz Kragujevca zalaže da se usvoji posebna konvencija UN o pravima starih. Njen osnovni stav je da stari treba da budu aktivni koliko im fizičke i mentalne sposobnosti to dozvoljavaju.

„Meni je drugi jezik, osim engleskog, bio nemački. Kada sam se penzionisala, išla sam na dodatne kurseve kako bih ga usavršila. Onda sam dobila poziv iz Jordana da budem prevodilac u jednoj fabrici. Uživala sam radeći, a mnogo sam naučila. Nisam sa odlaskom u penziju prestala da se družim, da putujem. Najgore je kada se čovek sam zanemari. Kada se povlači iz društva, odriče zadovoljstava. Tako padaju u depresiju, razmišljaju samo o bolestima i lekarima. Stari treba da pomažu mlađima, da uživaju u tome“, smatra gospođa Matić.

Izvor: Blic
Na fotografiji, gđa Miroslava Matić se nalazi u sredini