Kako samopouzdanje u svoj izgled raste sa godinama

Ilejn Kinget (Elaine Kingett), novinarka i spisateljica, nekada živela u Engleskoj, sada u Španiji vodi školu kreativnog pisanja. I uživa u svojim godinama, iako ne skriva svoje komplekse i strahove. Ona ih prihvata i radi na njima. Da slabost postane snaga.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Krivim Marks & Spencer i njihove užasne, gumene steznike, za pojas ne za zadnji trap, za moj nedostatak samopozuzdanja kad je telo u pitanju. Majka me je, rekavši da imam veliki stomak, uvukla u njih kad sam imala 13.

Bila sam devojka koja je i sa 16 godina imala fotografiju sa dorađenim grudima u bikiniju na kojoj je pisalo: „O gle, slika Ilejnih leđa“. Bila sam mršavica dečačkog izgleda u Levisovim 501.

1968 steznici ilustracija Marks & Spencer reklama

Moje lice je sad izbrazdano kao rezultat sata i sata provedenih buljeći u uveličavajuće ogledalo sa bleštavim svetlom, cedeći mitesere. Svaka i najmanja mana izgledala je kao ogromna prepreka na putu ka pravoj ljubavi i ja sam mrzela svoj nos zbog komentara vezanih za moju sličnost sa Ringo Starom.

Onda sam upoznala svog pokojnog supruga i on mi je rekao da su veliki nosevi seksi i da više voli male sisice i, odjednom, sve je bilo u redu.

Oh, tinejdžerske godine su bile okrutne tada i još uvek su sada, ali sa društvenim mrežama i određenim onlajn medijima tipa „Stub srama“, izgleda da svako doba može biti puno fizičkih mana i modnih grešaka. Prestari da nosite to? Premladi da nosite to? Predebeli? Premršavi?

I svi pretpostavljaju da je svaka mršava žena – samouverena žena. Nije reč o tome koliko ste teški, već koliko tereta nosite unaokolo.

Provela sam 33 godine u modnoj industriji, skoro uvek težeći 52 kilograma, vodeći računa o tome šta i koliko jedem, osećajući se pametno kada preskočim obrok… Sam bog zna kako sam ostala u drugom stanju na dijeti koju su činile tekila, Muratis cigarete i koka-kola.

Onda sam postala majka, pristupila sam „religijskom pokretu“ Svetih homeopatskih žderača neprerađenih namirnica i promenila se preko noći.

Pretvarala sam se da sam feministkinja, ali, čak i u 66, žudela sam za pogledom muškarca punim divljenja. I, čak i ako sam u novoj vezi, šta je sa mojim ožiljcima? Mojim venama? Mojim grudima koje se kreću naniže?

Sada sam starija, znam tri stvari koje su presudno uticale na to da imam više samopouzdanja i da budem moćnija. Držanje, mišićna snaga i fleksibilnost.

Ne želim da se moje godine pretpostave već na 50 metara udaljenosti zbog mojih spuštenih ramena i povijenih leđa, želim da budem sposobna da moju putnu torbu podignem sama, da nosim svoju buduću unučad i da obuvam čarape ne držeći se za komodu. Želim da dodirnem nožne prste, a da ne savijam kolena i da stojim na jednoj nozi, a da ne padnem.

Zahvalna sam majci na godinama časova baleta sa strogom gospođicom Rejnbrd u promajnoj sali u Bejzingtouku, i mojoj prijateljici Sari Maksvel, fitnes treneru, koja veruje u čokoladu i vino. Ona mi je pokazala, uz mnogo smeha i strašno mnogo saosećanja, šta moje telo još uvek može da postigne uprkos mojim pogubnim navikama iz prošlosti i avanturama.

Evo njenog saveta, koji prosleđujem sa zadovoljstvom:

Kupite pakovanje šarenih, lepljivih tačkica u prodavnici kancelarijskog nameštaja. Zalepite jednu na ogledalo, na svoj telefon, na vrata kuhinjskih ormarića, na svoj laptop. Svaki put kada ugledate tačkicu, stegnite stomak i mišiće i podignite dno karlice… I nastavite da dišete. Čudesno. Tanji stomak za nedelju dana. Cena? Prava sitnica.


Tekst sa bloga That’s Not My Age