Početna Draganova nagrada Draganova nagrada 2015. Borivoj (Zemun): Solun – Zejtinlik – Meteori

Borivoj (Zemun): Solun – Zejtinlik – Meteori

Borivoj (Zemun): Solun – Zejtinlik – Meteori

Pesma koja je poslata na Konkurs za najbolju putopisnu priču starijih za kategoriju „Najbolja priča o putovanju u inostranstvo“

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija: Nenad Šeguljev, Zejtinlik, Srpsko vojničko groblje

Noć se tamna odavno spustila
Kao iz kabla kiša je lila
Krećemo putem kud su preci hodili
Za slobodu se žestoko borili.

Bog to stvarno cenit znade
S neba smesta kiša stade,
Uz blagoslov oca Vida da nas sreća putem prati
Za duhovnu snagu, istrajnost volje
Putem nas prati otac Radivoje.

Da se glas čuje gde su preci bili
Rašin se glas etrom širi
Preko Srbije, Makedonije, Grčke
Čak do Meteora i kad je mračan i kad je zora.

Tamo daleko, daleko do mora
Precima našim beše velika životna mora.
Tamo daleko gde cveta limun žut
Mnogima beše jedini nepovratni životni put.

Preko Albanije do Drača
U ušima odjekuju jauci plača
I ta golgota morala se proći
Dalje putem mora da se na Krf kroči .

Beše to na našem Balkanu
Na hiljade srpskog življa otišlo u večnu slavu.

Za sećanje na te teške dane
Krenuli smo put njihove slave
Da se poklonimo njihovoj seni
Ni posle jednog veka ne mogu biti zaboravljeni!

Mnogi sreće nisu imali
Primiše ih plavi vali
U grobnici plavoj brat do brata,
Tu su i sin i tata i njihove dede
Ima ih na hiljade!

Mesto zemlje rodne grude
More da im humka bude.
Grobnica ih plava talasom pokriva
U njenome zagrljaju večnim snom se sniva.

Pokrov izatkan plavi morski vali
Da u njoj junaštvo slavom se proslavi.
Sa dna mora školjke u spavanku poje
Umesto slavuja iz zelene gore.

Iz dubine mora, iz plavoga vala,
Ponosna izginula vojska naša slavna.
Ponosni na potomke što njihovim putem hode,
Iz slobodne otadžbine s zaboravom bitku vode.

Kad Srbina snađe muka
Tad ga vodi Božja ruka.
Daje snage, daje moći
Da u svoju zemlju kroči.

U Solunu bratskom oporavi zdravlje,
A onda u proboj krenuli su dalje.

Polikastra za njih beše,
Bol, tuga i muka,
Sad ga krasi rosno cveće,
Lepota pamuka.

Lepotom mame, Grčke panorame
Lovorov venac, venac večne slave.

Ljubav prema rodnoj grudi
Ženi, majci, nejakoga sina
Velika je želja bila
Čeka otadžbina.

Želja prema domovini od smrti je jača
Savladana sila deset puta jača.
Čistili su moćne sile, osvajali ofanzive.

Preko Veternika, Kajmakčalana,
Izginula vojska slavna.
Na hiljade srpskih vojnika,
Na hiljade srpskih ratnika,
Položiše živote gole
Na braniku otadžbine svoje.
Zejtinlik je živa slika
Na hiljade savezničkih vojnika
Večnim zajedničkim snivaju snom
Zejtinlik je njihov zajednički dom!

Neka im je večna slava
Za hrabre, nastradale, za sve njih,
Malo je što im možemo dati
Da im posvetimo po neki stih.

Obećanje dajemo pradedi, dedi, bratu, ocu, sinu
Čuvaćemo verno životima njihovim odbranjenu domovinu.

Nek u slavu Gospodu večnim snom se sniva
Mi idemo dalje gde se čudo zbiva.
Zemlja gora, zemlja mora, bogova i Meteora.

Gde se sunce rađa i gde sviće zora
Diveći se čudu, čudu Meteora.
Sa njihovih vrhova čudnovati pogleda vreba
Čini ti se okolinu posmatraš sa neba.

Sa najviše tačke meteorske stene
Ponosan i gord je manastir Preobraženje.
Može li se s visine njegove nešto lepše zbiti
S ponosom član saveza potomaka postati!

S ponosom Uča članske karte deli
Da u slavu predaka ne budu zaboravljeni.

Sledite i vi, draga naša deco,
Put njihov davno utaban
Trasiran za slobodu
Za miran san.

U amanet prenesite deci
Neka znaju kakvi su im preci
I da šire dalje na potomke svoje
Za slobodu žrtvovani, više ne postoje!

Ništa nije važno ni svetije
Od slobode, svoje otadžbine
Neka im je večna slava
Za žrtve podnete davnih dana
Gde istorija se piše
Za slobodu žrtvovani i nema ih više.
Dani brzo prolaze i ističe vreme
Treba putem nazad na granicu da se krene.
Put vijuga kroz oazu, kroz oazu zelenila
Uživanje u lepoti pruža moćna Olimpija.
U utrobi njenoj božanstvom voda blista
Na izvoru kupala se lepa Afrodita.

Može li od toga nešto lepše biti
Sa izvora njenog vode se napiti
Ko se vodom umije sa izvora toga
Darovan će biti od Gospoda Boga.

Iz svetinje svete, svete Paraskve
Verniku će svakom biti ispunjene želje.

Od Gospoda milost moli
Kome zdravlja, sreće treba
Da usreći porodicu
Od Gospoda eto čeda.

Svakog dana reka ljudi
Svetu Petku posećuje
Na daleko moć njena
U svetu se čuje.

Uz povelju i zahvalnost
Na zalasku ovog dana
Udruženje barajevsko
Povede nas sve kućama.

Sunce se zorom stidljivo pomalja
Uz blagoslov oca Radivoja
U Srbiji rodnoj grudi
Dočeka nas zora rana.

I toranj avalski u stavu je mirno
Da podseti na vreme što je davno bilo
I oda počast herojima, heroinama
Večno će živeti u našim srcima.

I nek im je večna slava
Čuvaćemo ih od zaborava!

Borivoj Stefanović
66 godina, penzioner iz Zemuna


Ovo je jedna od pesama koje su pristigle na 1. konkurs za najbolju putopisnu priču starijih koji je trajao od 1.1. do 1.3.2015. godine. Konkurs je zajednički projekat UG „Snaga prijateljstva – Amity“ i Bebe Kuka čiji je cilj promovisanje aktivnog starenja.
Linkove ka ostalim pričama sa Konkursa koje su objavljene na Penzinu možete naći u tekstu:

Putopisne priče sa 1. konkursa za najbolju putopisnu priču starijih