Bivši radnici kuršumlijskih firmi, sada penzioneri, počeli štrajk glađu

Nekadašnji radnici kuršumlijskih firmi počeli su štrajk glađu. Ovi mahom stariji ljudi, penzioneri, nakon pogaženih obećanja nekoliko vlada, ne vide drugi način kako da dođu do novca koji su zaradili.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Bivši radnici kuršumlijskih preduzeća počeli su 7. jula štrajk glađu u sali Skupštine Kuršumlije. Na ovaj potez su se odlučili nakon više od četiri meseca i oko 20 različitih vrsta protesta.

Oko 920 radnika nekadašnjih kuršumlijskih preduzeća ima izvršna sudska rešenja. Oni traže da im država, na osnovu tih rešenja, isplati dugovanja zaostala od 2004. godine do danas. Ova dugovanja ukupno iznose oko 250 miliona dinara.

Reč je o bivšim radnicima kuršumlijskih fabrika „ŠIK Kopaonik“, „7. juli“, „Budućnost“ i „Metalac“.

Više puta su najavljivali blokade puteva i državnih institucija. Odustajali su od ovakvih akcija nakon sastanka i obećanja predstavnika lokalne vlasti i Vlade Srbije da će im rešiti problem.

Sada su rešili da radikalizuju protest i pokušaju da skrenu pažnju javnosti na svoj problem. Očekuju da im se neko od nadležnih obrati i da im Vlada Srbije pomogne.

U suprotnom, nekih stotinak ljudi je rešeno da nastavi sa štrajkom glađu.

Teške priče bivših radnika kuršumlijskih preduzeća

Kako prenose Južne vesti, već prvog dana štrajka glađu, jednoj ženi je pozlilo. U sali se uglavnom nalaze stariji i bolesni ljudima. Svi su, međutim, jedinstveni da istraju u svojim zahtevima. Tvrde da neće  odustati dok se ne pronađe rešenje za njihov problem.

„Od 2004. kako smo izašli iz fabrike, nisu nam isplatili ni danara. Duguju nam se plate za dve-tri godine. Radili smo kao da nismo, ostali smo bez ništa. Živimo od penzije koja je od 12 do dvadesetak hiljada dinara, koliko imaju radnici sa 40 godina staža. Nisu nam isplaćivali ni plate ni doprinose, ljudi su siromašni, ni hleba nije imalo. Trpeli smo i trpimo i gladni i žedni, buđav hleb jedemo“, kaže Dušan Zdravković, radnik „ŠIK Kopaonika“.

Ovaj 64-godišnji penzioner sa 40 godina radnog staža ima penziju 19.000 dinara. To je jedna od većih penzija od onih koje imaju radnici radnici nekadašnjeg giganta u drvno-prerađevačkoj industriji „ŠIK Kopaonik“.

Milica Jablanović je u preduzeću „7. juli“ radila 40 godina. Sada prima penziju od 23.000 dinara. Njoj se duguje oko 300.000 dinara za tri godine.

„Mi smo došli da tražimo naše zarađene pare. Nemamo ni za hleb ni za lekove, živimo ispod granica egzistencije. Navikli smo na glad i ovo je za nas svakodnevnica. Samo smo, umesto kod svojih kuća, rešili da gladujemo u zgradi Opštine“, kaže.

Zlatan Todoroviću, bivši radnik firme „Metalac“ potražuje novac iz 2004. godine na ime neisplaćenih plata i radnog staža od oko devet meseci.

„Pokušavali smo na sve načine da naplatimo svoja potraživanja. Ovo nam je jedino preostalo. Kada počnu da nas iznose iz ove sale iznemogle i izgladnele, možda ćemo tada biti vidljiviji za nadležne institucije“, kaže Todorović.

Izvor: Južne vesti
Fotografija: Lj. M.za  Južne vesti