Veliki talas istraživanja pripadnika Milenijumske generacije od strane finansijskih ustanova ukazuje da oni nisu zainteresovani za dugoročno planiranje penzije…
Baš ovako glasi naslov teksta Ben Steverman-a na sajtu Bloomberg-a u kom se pita šta banke i osiguravajuće kuće žele od generacije o kojoj imaju takvo mišljenje, a koje pokazuju u seriji istraživanja i analiza obleženih takvim uglom gledanja?
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Naime, veliki talas istraživanja pripadnika Milenijumske generacije (oko 77 miliona mladih Amerikanaca) od strane finansijskih ustanova, ukazuje da oni nisu zainteresovani za dugoročna planiranja i da predstavljaju grupu koja reaguje „u minut do 12“ i često nema vremena za podrobnije analize koje su potrebne za planiranje penzije.
Međutim, upravo su oni (takvi) sledeće veliko tržište za pružaoce finansijskih usluga, jer, pre nego što zaista počnu da zarađuju ozbiljno, finansijeri ih moraju ubediti da brinu o penziji. Problem je u tome, piše autor, „što je svaki polusvestan organizam naučio poslednjih godina neke otrežnjujuće lekcije o iracionalnosti berze i tržišta nekretnina, da ne pominjemo i Ponci-šeme sa Vol Strita“.
Ova kampanja samo je priprema terena za očekivano poboljšanje ekonomske situacije i stvaranje velikog broja potencijalnih klijenata koji su, po rečima jednog bankarskog konsultanta „do sada bili uzdržani i konzervativni“. Druge kolege se žale da „mladi jednostavno ne razumeju kako tržište funkcioniše“ jer nemaju poverenja u bilo kakav oblik dugoročnog sticanja kapitala na berzi.
– Današnji mladi nisu mnogo drugačiji od generacije bejbibumera kada je bila u svojim dvadesetim, i zato je nejasno zašto odbijaju bilo koji model dugoročnog investiranja – jadikuju organizatori istraživanja. Zanimljivo je to što se problem vidi u mladima, i to u vremenu kada su praktično svi iskusni investitori veoma oprezni sa bilo kakvim ulaganjima, podvlači autor.