Pesma sa III konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“ u kategoriji „Najbolja putopisna pesma“.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Bežeći od tebe,
Kroz rošnjevitu
Lipovicu.
Ne obazirem se…
Samo bežim,
I propadam
Svom snagom u
Živi glib,
Moje nemoći…
U sivilo tuge…
Pitanja…!
Zar sam to ja?!
Ja, tako moćan!
Tako snažan!
Tako izuzetan!
Šapućemo tvoje ime,
Najdraža moja,
Gubim snagu…
Sav treperim…
Ali i dalje bežim,
Nezaustavljivo od
Tebe bežim!
Živi glib,
Moje nemoći,
Uvek je tu…
Čeka me…!
Zar sam to ja?!
Ja, tako moćan!
Tako snažan!
Tako izuzetan!
Epilog:
O, Bože!
Daj mi,
Jednu slamčicu,
Da se izvučem,
Na površinu
Da isplivam,
Daj mi slamčicu,
Da skupim snagu!
O, Bože!
Sav treperim…!
Molim se!
Pomozi mi, kažem!
Dosta mi je mog
Kukavičluka…
Živog gliba…
Moje nemoći…
Tuge…
Neznanja…
Pitanja…
Samotnih, tužnih putovanja!