Početna Draganova nagrada Verica (Niš): Letnji dan na Staroj planini

Verica (Niš): Letnji dan na Staroj planini

Verica (Niš): Letnji dan na Staroj planini

Priča sa III konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“, kategorija „Najbolja priča o putovanju po Srbiji“.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija: Bojan Radak, “Pogled sa Babinog zuba”

Iz stene voda je curila tankim mlazom. Pomilova me neki drugi vazduh. Gledali smo kako voda pada, onako providna i blistava od sunca. Čulo se kako romori potočić i celu prirodu uljuljkava u san. Tišina. Iza kamenitog brežuljka dizao se širi brežuljak, a iza njega se priljubio zaselak od nekoliko kuća.

Najednom, pojurih za rojem leptirova. To je bilo bajnije od svih priča. Ni vetra, ni oblačka. Samo tišina koja tera na dremež. Svuda oko nas miriše na seno i poljsko cveće. Taj miris je sladak, gust i nežan. U travi započinje veselo brujanje. Cvrčci i zrikavci su ponavljali svoju jednoliku muziku. Ose slave svoju slobodu. Iznad stena preleću ptice i čovek ne zna šta bi htele, kuda lete?

Ali, evo, u susret nam dolaze kola sa snopljem. Prolaze pored usamljene topole koju je neko posadio – Bog zna zašto baš tu. Na brežuljku je žito požnjeveno i upleteno u čitave gomilice. Povorka se lagano razmesti na oblaci rečice.

Sunce je pržilo. Dva dečaka, jedan za drugim, sručiše se u vodu. Mala rečica odjeknu pljuskanjem i vikom.

Malo posle, stajali smo već u crkvi koja je stišćena u steni. Osećala se velika milina. Krenuli smo autobusom tek kad je sunce zašlo. Dan je prošao srećno. I tako planu večernja rumen i potom se ugasi.

Verica Radenković Mitrović, Niš