USPVLS: Ko otima dostojanstvo i zagorčava život penzionera?

Kada bi se sistemski rešio problem položaja penzionera sa najnižim penzijama, kada bi iznos najniže penzije zakonom bio obezbeđene na pristojnom nivou, penzioneri kojima je četiri godine otiman deo penzije, iako ne bi oprostili, bar bi to lakše prihvatili.
O bezrazložno lošem položaju poljoprivrednih i drugih penzionera sa najnižom penzijom piše Jovan Tamburić.

Da je poljoprivreda razvojna šansa Srbije poznato je i njenim najmlađim građanima. Ono što nije poznato većini je da su poljoprivredni penzioneri diskriminisani i da većina nema dovoljno za dostojanstvenu starost.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Činjenice govore da je poljoprivreda hranila i stvorila uslove za pobede u oslobodilačkim ratovima i razvoj industrije Srbije, pa i bivših republika. Većina rođenih na selu to zaboravlja kada bira, donosi zakone i kroji politiku koja otima dostojanstvo i ne čini podnošljivu starost onima koji su najzaslužniji. Zaboravljaju to i PUPS i udruženja penzionera koji koriste poslovni prostor Fonda PIO bez naknade i troše novac iz Fonda da bi navodno olakšala preživljavanje penzionera.

Zabrinjajavajući su neki podaci u moru nepotrebnih koje u svojim izveštajima prikazuje Fond PIO.

Poljoprivredni penzioneri – kategorija o kojoj niko ne vodi računa

Od oko 1.693.000 penzionera u septembru, 172.582 su u kategoriji poljoprivrednih penzionera. Svake godine ovaj broj se smanjuje dok se broj penzionera u drugim kategorijama povećava. Dok statistika prikazuje oko 350.000 poljoprivrednih gazdinstava, u Fondu PIO se prikazuje samo 110.722 osiguranika tj. onih koji uplaćuju doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje. Istovremeno, broj invalidskih i porodičnih penzionera u kategoriji poljoprivrednih je znatno manji nego u drugim kategorijama. Invalidskih 7, 8 odsto u odnosu na 16,2 odsto, a porodičnih 11,7 odsto u odnosu na 22,3 odsto u proseku svih kategorija. Ovi podaci svakako ukazuju da su poljoprivredni penzioneri kategorija o kojoj niko ne vodi računa.

Bedna je i diskriminatorska najniža poljoprivredna penzija koja iznosi 11.891 dinar. Ona se za porodične penzionere smanjuje još i za 30 odsto. Treba znati da je ovaj iznos manji i od visine prihoda na osnovu kojih se stiče pravo na socijalnu pomoć. Najniža penzija u kategoriji zaposlenih i samostalnih delatnosti u isto vreme iznosi 15.113 dinara. Razlog za to je samo što je Zakonom o PIO iz 2011. godine kao osnovica za najnižu penziju poljoprivrednika određeno 9.000 dinara umesto 27 odsto prosečne zarade bez poreza i doprinosa u prethodnoj godini kako je određeno za najnižu penziju u kategorijama zaposlenih i samostalnih delatnosti.

Kada znamo da se novac za najnižu penziju obezbeđuje iz budžeta nije potpuno jasno kome je stalo do diskriminacije i otimanja od onih koji penziju stiču radom koji je uvek duži od osam sati i u svim vremenskim uslovima. Da li se to na ovakav način Srbija bori za sprečavanje odumiranja sela i stvaranje uslova da mladi ostanu da žive i rade u njima? Razmišlja li bahata politika kako na odluku mladih da ostanu na selu utiču prizori izrađenih, bolesnih i siromašnih poljoprivrednih penzionera?

U isto vreme, birokratija Fonda PIO knjiži dugogodišnje dugove poljoprivrednih penzionera zbog toga što nisu imali da uplate doprinose. Zbog toga im se i ta najniža penzija često dodatno umanjuje.

Izdvajanje za povećanje najnižih penzija

Naravno da oni koji donose zakone imaju svest o stepenu ponižavanja penzionera sa najnižom penzijom. Oni mogu usvojiti izmene Zakona o PIO i za najnižu penziju odrediti bar 32 odsto prosečne zarade bez poreza i doprinosa na zarade u prethodnoj godini. U tom slučaju bi najniža penzija u svim kategorijama penzionera iznosila oko 18.000 dinara. Tako određen iznos nije dovoljan za preživljavanje, ali bi bio veći od socijalne pomoći i jednak za sve kategorije penzionera.

Izmene člana 76. Zakona o PIO kojim bi najniže penzije svih kategorija penzionera bile izjednačene ustavno se ne bi mogle osporiti i njima bi aktuelna vlast pokazala da im je zaista važno preživaljavanje oko 560.000 ili jedne trećine penzionera u Srbiji čije su penzije niže od 18.000 dinara.

Za ovu visinu najniže penzije, Fondu bi mesečno trebalo oko 2 milijarde i 300 miliona dinara ili oko 27 milijardi dinara godišnje ili oko 0,41 odsto BDP.

Iz Fonda PIO će se uplatiti oko 62 milijardi dinara Fondu zdravstvenog osiguranja 2021. godine. Na ovaj način će trošak Fonda PIO biti uvećan iako taj novac treba planirati finansijskim planom Fonda zdravstvenog osiguranja jer stariji od 65 godina imaju pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu odnosno finansiranje njihove zdravstvene zaštite direktno iz budžeta.

Fiktivnim uvećavanjem budžetskog izdvajanja za penzije vlast praktično smanjuje ukupnu sumu koja se troši na isplatu penzija. I pored utroška ove sume na penzije, ukupan trošak za penzije ne bi prelazio 11 odsto BDP koliko je sa Međunarodnim mnoetarnim fondom dogovoreni limit.

Novca u Fondu PIO ima, samo je pitanje kako i na šta se troši

Očigledno da je onima koji žele da beskonačno vladaju važnije da bezbrojnim jednokratnim pomaganjem penzionera stalno podsećaju na svoju dobrotu nego da na pravi način reše problem u okviru mogućnosti države.

Inače kako tumačiti da je novca za jednokratnu pomoć svim penzionerima i isplatu nezakonitog takozvanog uvećanja uz penziju delu penzionera bilo ako to nije bilo za kupovinu glasova pred izbore? A novca ima, samo je pitanje kako se prikuplja u Fond i budžet i na šta se troši.

Da su jednokratne pomoći penzionerima utrošene na ovakav način, da cena po kilometru autoputa i pruge nije toliko veća nego u drugim državama, da je manje nameštenih tendera, bacanja novca iz helikoptera, spomenika, kojekakvih fontana i razbacivanja po drugim državama, da se obveznici doprinosa ne tolerišu zbog njihovog neplaćanja, bilo bi novca.

Pa još kada bi se imovina oteta u privatizaciji vratila Fondu PIO i kada bi se uvele posebne takse na poljoprivredno zemljište, rude, industrijsko drvo i struju, penzije bi bile veće, poverenje u Fond bi bilo vraćeno a broj osiguranika i visina uplata bi bili povećani… Mladi koji beže sa sela bi videli sigurniju penzionersku budućnost i ostajali ovde, ovako…

Kakva je to budućnost naše dece sa mizernim penzijama? Treba znati da bi tako podeljen novac sigurno bio potrošen u Srbiji.

Naravno da penzioneri oštećeni neustavnim i nemoralnim smanjenjem penzija od 2014. do 2018. godine to nikada neće oprostiti, ali na ovakav način bi prihvatili poboljšanje položaja penzionera sa najnižim penzijama.

Jovan Tamburić,
Predsednik Udruženja sindikata penzionisanih vojnih lica Srbije