Početna Magazin Godine Srbija USPS: Izmenama Zakona o PIO izvršena je jedna vrsta nacionalizacije i okupacije

USPS: Izmenama Zakona o PIO izvršena je jedna vrsta nacionalizacije i okupacije

USPS: Izmenama Zakona o PIO izvršena je jedna vrsta nacionalizacije i okupacije

Udruženje sindikata penzionera Srbije je pred Ustavnim sudom Srbije, pored već pokrenute Inicijative za ocenu ustavnosti i zakonitosti Zakona o umanjenju penzija, pokrenulo još jednu inicijativu, ovoga puta Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koji je izmenama podržavljen i nad kojim je izvršena jedna vrsta nacionalizacije i okupacije.

Naime, decenijama su PIO Fondom upravljali predstavnici radnika preko sindikata, predstavnici poslodavaca preko svoje organizacije i predstavnici penzionera preko svojih udruženja, koji su imali svoje predstavnike u Upravnom odboru Fonda. Tako je bilo čak i u vreme samoupravnog socijalizma kada su napred pomenute asocijacije preko svojih delegata bile zastupljene u Skupštini PIO Fonda kao najvišem organu upravljanja Fondom.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Razlog za takvu organizaciju PIO Fonda je bio vrlo prost imajući u vidu činjenicu da se sredstva RF PIO obezbeđuju upravo u Fondu, a ne u republičkom budžetu, te su Fondom upravljali upravo oni koji su obezbeđivali kroz doprinose sredstva za isplatu penzija.

Spornim izmenama Zakona o PIO, broj predstavnika radnika, poslodavaca i penzionera u odlučivanju i donošenju odluka Upravnog odbora Fonda sveden je na marginalni od jednog člana, nasuprot četiri člana koje bira Vlada Republike Srbije, koji većinom glasova odlučuju o svim pitanjima koje se odnose na organizaciju i poslovanje Fonda.

Najbolji primer u kojem se može videti nipodoštavanje prava penzionera preko poslovne politike Fonda jeste upravo preko Zakona o umanjenju penzija, zbog kog su stotine hiljada penzionera u Republici Srbiji oštećeni i zakinuti u pogledu svojih zarađenih penzija jer nije imao ko da zastupa njihove interese u Upravnom odboru Fonda, odnosno što interese 1.720.000 penzionera zastupa samo jedan predstavnik u UO Fonda (i to iz PUPS-a) nasuprot četiri predstavnika Vlade Republike Srbije. Ovo je omogućilo nezakonito postupanje Fonda u realizaciji tog zakona.

Dakle, danas imamo činjenicu da je preko 2,5 milona radnika i 1,7 milion penzionera zastupljeno samo sa jednim članom UO i upravljanju PIO Fondom za razliku od četiri člana koje bira Vlada i koji svojom većinom glasova donose odluke, nasuprot činjenici što PIO Fond nije državni organ, kao ni javno preduzeće u kom Republika ima osnivačka prava i na osnovu kojih bi mogla da upravlja Fondom.

Priče da država finansira Fond, te da je to razlog za većinsko upravljanje Fondom od strane države, krajnje su laičke, netačne i deplasirane kada se ima u vidu činjenica da država učestvuje u rashodima Fonda u iznosu samo od oko 32 odsto, kao i da su ti rashodi de facto rashodi koji ne spadaju u korpus prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, već rashodi koji spadaju u nadležnost države, kao što su naknade za tuđu negu i pomoć, telesno oštećenje, zdravstveno osiguranje penzionera, isplate penzija po posebnim propisima itd…

Raniji saziv Upravnog odbora (dok su predstavnici radnika, penzionera i poslodavaca bili ravnomerno zastupljeni) još pre par godina doneo je mere za finansijsku konsolidaciju PIO Fonda prema kojima bi se ušteda rashoda Fonda smanjila za oko 17 odsto kada bi država ispunjavala napred pomenute obaveze iz svoje nadležnosti, a ne kao što je učinjeno prevalila neosnovano na PIO Fond, u kom slučaju bi dotacije iz republičkog budžeta iznosile samo oko 15 odsto.

Kada se tome doda činjenica da PIO Fond raspolaže ogromnom imovinom, čija se vrednost procenjuje na preko 10 milijardi evra, na kojoj zbog loše organizacije rukovodstva Fonda se ne ostvaruje gotovo nikakav prihod, stavljanjem takve imovine Fonda u funkciju u cilju ostvarivanja prihoda, očigledno ja da bi se dotacije države sa pomenutih 32 odsto, odnosno 15 odsto, dodatno smanjile.

Sa druge strane, spornim odredbama Zakona o PIO kojim je omogućeno državi da Fondom većinski upravlja kao da je javno preduzeće, omogućeno je da i upravlja ogromnom imovinom Fonda čija se vrednost kako smo to već naveli procenjuje na preko 10 milijardi evra.

Imovina Fonda, poslovne zgrade i prostorije, stanovi za penzionere, specijalne bolnice za rehabilitaciju u banjskim lečilištima, zdravstvene ustanove, preduzeća za zapošljavanje invalida, itd, nisu sagrađena sredstvima iz budžeta Republike Srbije, već su isključivo građeni iz ličnih sredstava radnika, koji su se putem doprinosa slivali u Fond.

Očigledno je, dakle, da je razlog za izmenu Zakona o PIO Fondu prema kojem je smanjen broj predstavnika radnika, poslodavaca i penzionera u UO Fonda, a većinsko upravljanje Fondom preuzela Vlada RS, uzurpacija imovine koju su stvarale generacije radnika, današnjih penzionera, sa ciljem da se imovina Fonda raskrčmi i proda.

Najbolji primer za to su banje Srbije i njihova ubrzana privatizacija od strane Vlade RS koja je formirala Radnu grupu, na čelu sa Rasimom Ljajićem, za privatizaciju banja nezavisno od činjenice što je veliki broj banjskih lečilišta u svojini RF PIO, a ne u državnoj svojini.

Ono što nije uspeo bivši ministar Mlađan Dinkić u pogledu privatizacije banja, kada je raniji saziv UO Fonda uspeo da se odupre takvoj rasprodaji u bescenje pokretanjem sudskih postupaka u kojim je dokazao svoje pravo svojine na banjskim lečilištima, danas nastavlja sadašnja Vlada RS koja je putem većinskog upravljanja PIO Fondom u prilici da završi ono što je Mlađan Dinkić započeo.

Ovim putem želim da upozorim Upravni odbor Fonda, obzirom da je pred Ustavnim sudom RS pokrenuta inicijativa za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredbi Zakona o PIO, da su u obavezi da se suzdrže od donošenja svih odluka koje se odnose na upravljanje i raspolaganje imovinom Fonda, dok se ne okonča pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom RS.

Moramo ovom prilikom da se osvrnemo na još dve stvari, koje je bitno istaći a koje su proistekle iz neustavne i protivazakonite izmene Zakona PIO prema kojem je država uzurpirala i održavila Fond.

Pre svega, to je pitanje diskriminacije invalida u Republici Srbiji čiji je broj preko 320.000 a čija prava i interese nema ko da zastupa u PIO Fondu, obzirom da nisu zastupljeni ni sa jednim predstavnikom u UO Fonda, što predstavlja flangrantno kršenje ljudskih prava i sloboda.

Sa druge strane, izmenama Zakona o PIO Fondu kojim je Fond uzurpiran od strane države i gde je Fond sveden na javno preduzeće, ukinut je Nadzorni odbor Fonda koji se starao o zakonitosti rada Fonda i vršio nadzor nad radom Upravnog odbora Fonda, na koji način je omogućeno da UO Fonda radi šta hoće i kako hoće bez ikakve kontrole i nadzora.

Mihajlo Radović,
Predsednik Udruženja sindikata
penzionera Srbije