Pesma sa III konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“ u kategoriji „Najbolja putopisna pesma“.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Fotografija: Bagdad, Irak
Sunce na zalasku crveni
I kao plamen vatreni
Usijanje donosi.
Plava boja nestaje
A crvena postaje
Prelivaju se boje
Rumene u zraku
A palme šire grane jako.
Piri vetrić blagi
I leluja palmin luk
Na travi.
Zemlja vapi za kapima vode
Za ono malo vlage koja ode
Sve je u nekakvom
Žarkom spoju
Ali istok ima tu čarobnost svoju
I opoj koji dušom mami
A to je cvetni šeboj uvek rani,
Koji razgali dušu i ublazi svaku muku
U noći svetlucavih boja
I zvezdanog spoja,
Mesec prati svojim lukom
Smiraj noćnog sna nad gradom,
I ohlađen bude snadom
Pored rečog toka Tigra
Koji Bagdad hladi rado.
Niz obalu vetrić piri
iz daleka donosi vrelinu
Koja se sa muzikom stapa
u noćnu tišinu,
Kroz tišinu širi
i unosi zvuk
kroz daljinski put.
Talasima čulnog priliva
I svako poprima osećaj mira
I tananost čula
Kad odjekne neka struna
i zvuk bubnja
u duhu orjentalne strasti
poprima osećaj svaki
užitak laki,
I pogled ka palminom raju
Je unos na Vavilonsku staru
Postojanost večnu.