Postavku o pet čula kojima opažamo svet izneo je još Aristotel. Međutim, to je daleko pojednostavljeno viđenje kompleta senzora koji postoje u našem telu. Na primer, ako je čulo dodira jedno od pet, i ako ovo čulo prenosi i bol, kako dobijamo informaciju da postoji bol unutar našeg tela?
Dobro, nema ih ni baš 55 kao što piše u naslovu, ali je možda bliže tom broju nego broju pet. Zapravo, piše sajt „Danas sam saznao“ (Today I found out), imamo najmanje devet čula, ali većina naučnika se slaže da postoji dvadesetak senzornih sistema u svakom od nas koji su povezani sa određenom regijom mozga kojoj šalju signale koje mozak zatim obrađuje.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
„Pet“ osnovnih čula
Vid: Tehnički, čulo vida objedinjuje dva različita receptora – jedan za boje (cones) i drugi za jačinu svetlosti (rods)
Ukus: Ponekad se čulo ukusa samo deli na pet čula – slano, slatko, gorko, kiselo i „umami“ (poslednji „otkriven“ i naučno dokazan ukus, vekovima poznat na Dalekom Istoku, izvor su glutamati kojih na primer ima u zrelom paradajzu)
Dodir: Čulo dodira zapravo je samo čulo dodira, dok su osećaj pritiska, temperature, bola, pa čak i svraba, odgovorni sasvim drugi receptori.
Sluh: Čulo sluha je zapravo detekcija vibracija putem nekog medijuma (vode, vazduha), a koje dospevaju do bubne opne.
Miris: Kao i ukus, i čulo mirisa „radi“ pomoću hemijskih reakcija, a u kombinaciji sa čulom ukusa daje mozgu punu „sliku“ o hrani koju jedemo.
Druga objašnjena čula
Pritisak: Svi znamo da ga osećamo, a da to nije dodirom, sluhom ili vidom, mada može da se manifestuje i na ova čula.
Svrab: Poseban senzor nezavisan od drugih „čula dodira“.
Osećaj temperature: Sposobnost da se osetimo toplotu i hladnoću. Međutim i ovde, ne samo da postoje dve vrste receptora, nego je drugačiji i mehanizam detekcije u mozgu. Ovo čulo koristimo i za praćenje unutrašnje telesne temperature (mada često nesvesno).
Propriocepcija: Ovaj osećaj nam govori gde su nam delovi tela, u odnosu na druge delove tela. Pre „alko-testova“ jedan od načina da policajac na licu mesta proveri da li je vozač pio alkohol bio je da zažmurite i dodirnete prsto vrh svog nosa. Treznoj osobi ovo nije problem, ali pripitoj jeste jer alkohol utiče i na ovo čulo.
Senzori tenzije: Ovi senzori nalaze se u mišićima i omogućavaju mozgu da prati njihovu napetost.
Čulo bola (nocicepcija): Nekada se mislio da je jednostavno reč o preopterećenju drugih čula, kao što je čulo dodira, ali je zatim utvrđeno da je ovo samostalni senzorni sistem. Za ovo čulo postoje čak tri različita tipa receptora bola: receptori kože, somatski (u kostima i zglobovima), i receptori u unutrašnjim organima.
Osećaj ravnoteže i kretanja (ekvilibricepcija): Pored toga što nam omogućava da zadržimo ravnotežu i osetimo kretanje, ovo čulo nam omogućava da osetimo gravitaciju (da znamo šta je dole a šta gore). Senzori ovog čula nalaze se u unutrašnjem uhu (vestibularni lavirint).
Receptori rastezanja: Nalaze se u plućima, bešici, želudcu i gastrointestinalnom traktu. Ovi receptori detektuju dilataciju krvnih sudova pa tako mogu da prenesu i osećaj glavobolje.
Hemoreceptori aktiviraju delo mozga koji detektuje hormone i lekove u krvi. Takođe pokreću i refleks povraćanja.
Žeđ: Ovaj sistem omogućava telu da prati nivo hidratacije tako da telo zna kada je neophdno da se unese voda.
Glad: Sistem senzora koji detektuje kad treba nešto da jedemo.
Magnetocepcija: Sposobnost da otkrijemo magnetna polja u nekoj meri. Ovaj osećaj daleko je razvijeniji kod ptica koje ga koriste za orjentaciju prema magnetnom polju planete. Jeste utvrđeno da osećamo magnetno polje u nekoj meri ali nije utvrđeno kako to radimo. Neki ispituju da li je možda reč o česticama gvožđa u našem nosu. Ovo čulo povećava se kod ljudi koji imaju implante na koje magnetno polje deluje.
Vreme: Još uvek se vode debate da li ovo čulo zaista postoji. Međutim, neka istraživanja utvrdila su da ljudi imaju iznenađujuće tačan osećaj za vreme. Izgleda da to činimo pomoću podsistema koji uključuje cerebralni korteks, cerebelum i bazalne ganglije. Čak se razlikuje i mehanizam percepcije kratkih i dugačkih vremenskih intervala.