Početna Magazin Godine Društvo Starije osobe u prirodnim katastrofama (5): Faktor rizika – zdravstveno stanje

Starije osobe u prirodnim katastrofama (5): Faktor rizika – zdravstveno stanje

Sa zdravstvenog stanovišta, stariji su ranjivi u katastrofama zbog smanjene pokretljivosti, opadanja senzornih funkcija, postojećeg hroničnog oboljenja, zavisnosti od lekova i potrebe za rutinskom ličnom negom

Kako ljudi stare, tako postaju podložniji slabljenju zdravstvenog stanja, hroničnim bolestima i invaliditetu. Prema Novaku (2009), „Skoro svako bitnije hronično oboljenje (izuzev pojedinih tumora) pogoršava se sa godinama u smislu učestalosti i ozbiljnosti“. Normalan proces starenja može dovesti do kognitivnih, bioloških, psiholoških promena u uznapredovalim godinama. Ovo slabljenje može postati ozbiljnije ukoliko postoje hronična oboljenja. Zapravo, otprilike 80% starijih osoba ima makar jedno hronično oboljenje, a 50% ima dva ili više (Aldrich&Benson, 2008).

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Trenutno, osnovni metod za tretman hroničnih bolesti jeste korišćenje farmaceutskih lekova, što dovodi do mnogobrojnih prepisanih terapija u kojima je neophodna svakodnevna rutinska briga. Hronična oboljenja kod starije populacije mogu dovesti do problema vezanih za pokretljivost, privremenu ili trajnu invalidnost i gubitak mogućnosti bavljenja svakodnevnim aktivnostima i/ili instrumentalnim aktivnostima svakodnevnog života.

Sa zdravstvenog stanovišta, stariji seniori su ranjivi u katastrofama zbog smanjene pokretljivosti, opadanja senzornih funkcija, postojećeg hroničnog oboljenja, zavisnosti od lekova i potrebe za rutinskom ličnom negom (Alzaga et al, 2005; Fernadez et al, 2002). Najugroženiji među starijima su slabi stariji i one koje nazivamo najstariji stari (85 i više godina), koji verovatnije imaju ozbiljne fizičke, kognitivne i psihosociološke probleme. Uopšteno, takvo stanje fizičkog zdravlja ograničava nezavisnost i povećava zavisnost od drugih, što direktno povećava rizik za ove starije osobe kada se katastrofa desi.

Aldrih i Benson su identifikovali određene karakteristike koje mogu biti posebno važne prilikom obezbeđivanja pomoći starijima tokom katastrofe: „Na primer, oslabljen vid i sluh mogu otežati starijoj osobi komunikaciju. Starije osobe sa kognitivnim problemima mogu se uznemiriti tokom krize ili biti prestrašeni zbog gužve, buke i zbog nedostatka privatnosti u skloništu. Njima je možda potrebna pomoć da bi bili sigurni da su uzeli svoju terapiju, da se dobro hrane i hidriraju i za korišćenje pomagala.“

Naučni radovi naglašavaju da zdravsteno stanje starijih tokom i nakon katastrofe predstavlja i problem zdravstva, koliko i lični problem žrtava i njihovih staratelja i porodica. Oštećenja zdravstvene infrastrukture, zbog čega je otežan pristup lekovima i zdravstvenoj nezi, pogoršavaju uslove vezane za brigu o starima tokom katastrofe (Ford et al, 2006). Nemogućnost planiranja ili obezbeđivanja pomoći sa terapijom, pristupa rutinskoj nezi, zalihama lekova, prevoza i sredstvima za pomoć, samo povećavaju posledice pustošenja koje katastrofa donosi.

Serijal na osnovu naučnog rada „Disaster Preparedness for the Elders“ Isaije Maršala i Šenon Metjus sa Winston-Salem državnog univerziteta