Početna Magazin Godine Čovek i smrt Smrt u kući: dogovor, podrška i neradni dani za članove porodice

Smrt u kući: dogovor, podrška i neradni dani za članove porodice

Smrt u kući: dogovor, podrška i neradni dani za članove porodice

Da bi nekom bila ostvarena želja da umre u svom domu potrebno je da se dogodi mnogo stvari, najčešće i to da bliski član ili članovi porodice dobiju slobodne dane na poslu, pokazuje nedavno objavljeno istraživanje.

Istraživanje koje se pozabavilo ovom temom objavljeno je početkom oktobra 2015. godine pod nazivom: „Da li je bolje umiranje u bolnici nego kod kuće u slučajevima neizlečivih vrsta raka, i koji faktori utiču na ovo?“ (Is dying in hospital better than home in incurable cancer and what factors influence this? A population-based study).

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Studija je ispitivala bližnje preko 350 pokojnika preminulih od raka u Londonu. Tako su naučnici uspeli da utvrde četiri ključna faktora koja prate 91 odsto smrti u kući:

  • želja smrtno obolelog
  • želja bliskih rođaka obolelog
  • dostupnost kućne palijativne nege
  • ili usluga lokalnih zdravstvenih centara za kućno zbrinjavanje.

Autorka studije Barbara Gomes kaže da je od suštinskog značaja detaljan plan kućnog zbrinjavanja pacijenata u poslednjim fazama teških bolesti. To uključuje i dostupnost usluga palijativnog zbrinjavanja pacijenata, celodnevnu dostupnost usluga medicinskih tehničara, češće posete lekara, itd.

Sve ovo pomaže da pacijent dobije najbolju moguću negu u poznatom okruženju, i to ne samo zbog direktne pomoći koju obezbeđuje stručna služba, već i zbog toga što na taj način porodica dobija neophodnu podršku da ostane uz svog bližnjeg do poslednjeg dana.

Međutim, sve ovo je i pre bilo više-manje poznato i utvrđeno, ali najnovija studija utvrdila je tri nova faktora koji su ranije bili previđani:

  • dužina perioda u kom je porodica znala da je reč o bolesti sa smrtnim ishodom
  • razgovor o željama između obolelog i porodice
  • broj slobodnih dana koje su članovi najbliže porodice uzeli sa posla u toku tri meseca koja su prethodila smrti.

Postoji veći broj mogućih objašnjenja za vezu između slobodnih dana koje članovi porodice uzimaju sa posla i smrti kod kuće, ali autorka studije ne želi da iznosi bilo kakve zaključke na osnovu do sada prikupljenih podataka.

U nekim državama, važnost intenzivnije podrške porodice je prepoznata i tako što postoje programi osiguranja koji podrazumevaju i plaćeno odsustvo sa posla u slučaju nege smrtno obolelog i žalosti za članom porodice (primer Kanade).

U Americi tek tri države imaju plaćeno odsustvo za članove porodice u ovom slučaju: Kalifornija, Nju Džerzi i Rod Ajlend. Za sada distrikt Vašington i Njujork razmišljaju da uvedu u propise ovakvo plaćeno odsustvo, a 2015. godine, u Kongresu je predstavljen i poseban zakon koji bi razrešio i ovaj problem (FAMILY Act).

Prednosti umiranja kod kuće

Ista studija utvrdila je i da je smrt kod kuće više umirujuća za pacijente nego provođenje poslednjih nedelja u bolnici. Pored toga, i porodica lakše prebrodi period bola u nedeljama neposredno nakon smrti bližnjeg. Autorka studije ovde podvlači još jednu stvar:

– Iako sistem zdravstvene zaštite treba da bude fokusiran na pacijenta, veoma je važno da prepoznamo ulogu koju rođaci imaju u procesu donošenja odluka i zbrinjavanju pacijenata – kaže Barbara Gomes, i dodaje:

– Sistem zdravstvene zaštite treba da podstiče dijalog pacijenata i porodice o odluci gde će čekati smrt, ali i svest o tome da prvobitna odluka možda neće biti konačna zbog novih okolnosti.

Ona ističe da je važno i da oboleli i porodica budu obavešteni o mogućim opcijama u smislu podrške za palijativno zbrinjavanje koja im je dostupna, ali i o tome da kućna nega u ovim slučajevima ponekad možda nije medicinski smislena, piše NPR.

Preporučujemo za čitanje i tekstove: