Da bi nekom bila ostvarena želja da umre u svom domu potrebno je da se dogodi mnogo stvari, najčešće i to da bliski član ili članovi porodice dobiju slobodne dane na poslu, pokazuje nedavno objavljeno istraživanje.
Istraživanje koje se pozabavilo ovom temom objavljeno je početkom oktobra 2015. godine pod nazivom: „Da li je bolje umiranje u bolnici nego kod kuće u slučajevima neizlečivih vrsta raka, i koji faktori utiču na ovo?“ (Is dying in hospital better than home in incurable cancer and what factors influence this? A population-based study).
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Studija je ispitivala bližnje preko 350 pokojnika preminulih od raka u Londonu. Tako su naučnici uspeli da utvrde četiri ključna faktora koja prate 91 odsto smrti u kući:
- želja smrtno obolelog
- želja bliskih rođaka obolelog
- dostupnost kućne palijativne nege
- ili usluga lokalnih zdravstvenih centara za kućno zbrinjavanje.
Autorka studije Barbara Gomes kaže da je od suštinskog značaja detaljan plan kućnog zbrinjavanja pacijenata u poslednjim fazama teških bolesti. To uključuje i dostupnost usluga palijativnog zbrinjavanja pacijenata, celodnevnu dostupnost usluga medicinskih tehničara, češće posete lekara, itd.
Sve ovo pomaže da pacijent dobije najbolju moguću negu u poznatom okruženju, i to ne samo zbog direktne pomoći koju obezbeđuje stručna služba, već i zbog toga što na taj način porodica dobija neophodnu podršku da ostane uz svog bližnjeg do poslednjeg dana.
Međutim, sve ovo je i pre bilo više-manje poznato i utvrđeno, ali najnovija studija utvrdila je tri nova faktora koji su ranije bili previđani:
- dužina perioda u kom je porodica znala da je reč o bolesti sa smrtnim ishodom
- razgovor o željama između obolelog i porodice
- broj slobodnih dana koje su članovi najbliže porodice uzeli sa posla u toku tri meseca koja su prethodila smrti.
Postoji veći broj mogućih objašnjenja za vezu između slobodnih dana koje članovi porodice uzimaju sa posla i smrti kod kuće, ali autorka studije ne želi da iznosi bilo kakve zaključke na osnovu do sada prikupljenih podataka.
U nekim državama, važnost intenzivnije podrške porodice je prepoznata i tako što postoje programi osiguranja koji podrazumevaju i plaćeno odsustvo sa posla u slučaju nege smrtno obolelog i žalosti za članom porodice (primer Kanade).
U Americi tek tri države imaju plaćeno odsustvo za članove porodice u ovom slučaju: Kalifornija, Nju Džerzi i Rod Ajlend. Za sada distrikt Vašington i Njujork razmišljaju da uvedu u propise ovakvo plaćeno odsustvo, a 2015. godine, u Kongresu je predstavljen i poseban zakon koji bi razrešio i ovaj problem (FAMILY Act).
Prednosti umiranja kod kuće
Ista studija utvrdila je i da je smrt kod kuće više umirujuća za pacijente nego provođenje poslednjih nedelja u bolnici. Pored toga, i porodica lakše prebrodi period bola u nedeljama neposredno nakon smrti bližnjeg. Autorka studije ovde podvlači još jednu stvar:
– Iako sistem zdravstvene zaštite treba da bude fokusiran na pacijenta, veoma je važno da prepoznamo ulogu koju rođaci imaju u procesu donošenja odluka i zbrinjavanju pacijenata – kaže Barbara Gomes, i dodaje:
– Sistem zdravstvene zaštite treba da podstiče dijalog pacijenata i porodice o odluci gde će čekati smrt, ali i svest o tome da prvobitna odluka možda neće biti konačna zbog novih okolnosti.
Ona ističe da je važno i da oboleli i porodica budu obavešteni o mogućim opcijama u smislu podrške za palijativno zbrinjavanje koja im je dostupna, ali i o tome da kućna nega u ovim slučajevima ponekad možda nije medicinski smislena, piše NPR.
Preporučujemo za čitanje i tekstove: