Samo u martu 2014. godine, u SAD, optuženo je četvoro ljudi koji su ukrali više od 2,4 miliona dolara od deset žrtava starosti od 80 do 100 godina.
Jedna od optuženih je 62-godišnja advokatica, specijalista za pravo starijih, koju je svojevremeno sud odredio kao zaštitnika prava starih koji ne mogu da se staraju o sebi, i kao upravnika njihove imovine. Drugi optuženi je 57-godišnji socijalni radnik koji je pružao usluge starima u njihovim stanovima.
Dodatno, pitanje je da li bi ovi slučajevi dobili pažnju pravosuđa da nije bilo nekoliko građana koji su godinama tražili pravdu uz, ispostaviće se, opravdane sumnje u zloupotrebu položaja.
Samo jednoj 95-godišnjoj starici uzeto je preko 600.000 dolara, i to praktično pod okriljem sistema koji je trebalo da je zaštiti upravo od ovakvih stvari.
Komentar Penzina: Najčešći komentar na ovu vest bio bi „Šta će starima milioni?“. Međutim, postavlja se pitanje koliko će ovakvih slučajeva biti sredinom 21. veka kada generacije koje su se posvetile karijeri i „slobodnom životu“ na uštrb porodice, dođu u pozne godine sa novcima koje su pošteno zaradile? Da li ćemo i tada reći „Šta će nam milioni?“, ili bismo ipak voleli da nas sistem štiti, bez obzira na naše životne odluke i naše realne potrebe?