Početna Magazin Godine Sa protesta penzionera – Beograd, 26. oktobar 2017. godine

Sa protesta penzionera – Beograd, 26. oktobar 2017. godine

Sa protesta penzionera – Beograd, 26. oktobar 2017. godine

Prošao je još jedan protest penzionera. Nadaju se da više neće morati da na ulici traže zaštitu svojih prava, ali ne očekuju mnogo. Zato poručuju svim penzionerima da pojedinačno, u što većem broju, podnesu tužbe sudovima.
A kako je na protestu bilo i šta se još govorilo…

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija N1

U četvrtak, 26. oktobra 2017. godine, u Beogradu, na Trgu Nikole Pašića nekoliko stotina, uglavnom sedih glava, okupilo se na protestu.

Protest su organizovali Udruženje sindikata penzionera Srbije (USPS) i Udruženje sindikata penzionisanih vojnih lica Srbije (USPVLS) kako bi još jednom ukazali na težak materijalni položaj ne samo penzionera, već svih starih osoba u Srbiji, ali i zatražili – ponovo – da se ukine Zakon o privremenom uređivanju načinu isplate penzija, penzije vrate na nivo pre donošenja ovog zakona, ali i da se penzionerima vrati novac koji im je uzet do sada, kao i novac za koji je država dužna da isplati na osnovu zakonom određenog usklađivanja svih penzija, a koje prethodnih godina nije vršeno.

Datum protesta nije slučajno izabran. Naime, tri godine ranije, nakon 26. oktobra 2014. godine, za penzionere, ali i za sve građane u Srbiji, sve se promenilo. Zakonom o privremenom načinu uređivanja penzija koji je donet 27. oktobra, a stupio na snagu dan kasnije, rešeno je da se jednoj grupi građana ove zemlje uzme deo njihovih primanja, primanja koji su oni stekli. Time se udarilo na samu suštinu penzijskog osiguranja, a veliki broj penzionera je ostao uskraćen za deo penzija – od pet odsto do čitave četvrtine.

Zato su penzioneri rešili da ovog 26. oktobra daju pomen moralu, pravdi i istini.

Penzioneri su se okupili u 11 časova na platou između zgrade Doma sindikata i spomenika Nikoli Pašiću. Kao i sva prethodna okupljanja penzionera, i ovo je počelo intoniranjem himne Republike Srbije.

Gospodin Mile Delić, penzioner koji je postao poznat javnosti pošto je pomoć od 5.000 dinara koju je Vlada Srbije isplatila penzionerima 2016. godine poslao Aleksandru Vučiću, tadašnjem premijeru, obratio se okupljenima i poželeo im dobrodošlicu na trogodišnjicu Vučićevog nestašnog čeda – Zakona o privremenom načinu isplate penzija. Objasnio je da to čedo ne može samo da se stara o sebi, te zato, pored oca, o njemu se staraju i sudije Ustavnog suda.

Onome ko je na ovaj zakon stavio potpis, tadašnjem predsedniku Srbije Tomislavu Nikoliću, Delić je poručio da je bolje da ne ide u penziju jer će mu ona biti smanjena baš po tom zakonu koji je potpisao.

Pročitan je zatim spisak onih organizacija koje su uputile podršku – spomenuti su sindikati prosvetnih radnika Vojvodine, vojnih lica, ali i udruženja penzionera iz inostranstva, kao što je Udruženje penzionera Bizmark iz Nemačke.

Neizostavna je podrška FERPE – Evropske federacije penzionera i starijih osoba, čiji je punopravni član i USPS. Pročitano je pismo koje je generalna sekretarka FERPE uputila premijerki Srbije Ani Brnabić.

Okupljenim penzionerima, ali i onima koji nisu mogli da dođu, poručeno je da je potrebno da podnesu lične tužbe sudovima.

Organizatori su odlučili da ovoga puta ne bude mnogo priče, već da šetnjom izraze svoj protest, a da pomen moralu daju zaustavljajući se kod Skupštine Republike Srbije, pomen pravdi – zaustavljanjem ispred Ustavnog suda, a pomen istini da daju ispred zgrade RTS-a.

Formirana je kolona demonstranata među kojima su neki nosili transparente: „Prevedite rešenja“, „Razbojniče, život dam, penziju ne dam“, „Prestanite da lažete“, „Reforme jesu bolne, ali ne za vas“, „Vratiti, pa povećati“, „Sudovi sude po receptu“, „Penzioneri Srbije nisu magraci – samo su spali sa konja na magarca“…

Zaustavljen je saobraćaj ka Terazijama dok se kolona kretala ka Skupštini. Budući da je Skupština tik uz mesto odakle je kolona krenula, prvi demonstranti su se već zaustavili dok su drugi tek krenuli.

Ispred Skupštine se penzionerima obratio gospodin Jovan Tamburić, predsednik USPVLS, rekavši da je penzionerima je jedino preostalo da svoja prava traže na ulici.

„Tri godine je prošlo od smanjenja penzija. To znači da je na godišnjem nivou od svih penzionera Srbije uzeto 600 miliona evra. Eksperti dokazuju da novca u Srbiji ima dovoljno za sve potrebe, ali on zbog korupcije odlazi na drugu stranu.“

Gospodin Tamburić je podsetio da 750 hiljada zaposlenih u Srbiji danas uplaćuje doprinose na najnižu osnovicu i konstatovao da je to rezultat rada ove vlasti.

„Ako se sami ne izborimo za pravdu, niko to umesto nas neće uraditi. Zato moramo da izađemo na ulice i da se borimo. Samo protestom možemo dozvati pameti bahatu vlast i upoznati javnost s našim nezadovoljstvom i zahtevima.“

„Zakoni su privremeni, a pljačka penzionera trajna!“, zaključio je Tamburić, na šta su demonstranti reagovali zviždanjem i povicima.

Kolona je zatim nastavila dalje uz pesme Riblje Čorbe „Neću da budem član mafije“ i Beogradskog sindikata „Sistem te laže“. Zaustavljen je saobraćaj u Takovskoj. Napravljen je zaokret ka drugoj traci odmah nakon što se ušlo u Bulevar te su se penzioneri okupili ispred Ustavnog suda.

Tu je, dok se dopis penzionera predavao ovoj instituciji, Mihajlo Miša Radović, predsednik USPS poručio sudijama:

„Poštovane sudije Ustavnog suda, hvala vam na urušavanju pravnog sistema države Srbije; uvođenju neprava u društveni sistem Srbije; na promovisanju diskriminacije među građanima Srbije; na gaženju svih civilizacijskih normi; na urušavanju privrednog i ekonomskog sistema Srbije; na podsticanju i omogućavanju uzurpacije legalno stečene imovine građana.“

„Hvala što ne razlikujete privremeno od trajnog; što omogućavate i podstičete rasprodaju imovine PIO fonda; što podržavate apsolutnu otimačinu od bespomoćnih i najranjivijih grupa u našem društvu; što primate plate od naših oskrnavljenih primanja kao nagradu za sistematsko uništavanje penzionera.“

„Hvala vam što stare, bolesne i iznemogle penzionere terate na ovakva okupljanja; što ne znate da poštujete i objasnite šta je to ’rešavanje predmeta u razumnom roku’; što ste spremni da rešavate posledice, a ne uzroke društvenih problema; što ste politički, zaustavni i zauzdani Ustavni sud; što se ne mešate u svoj posao iako vas narod uredno plaća.“

„Nećemo vam zaboraviti organizovano zlostavljanje jer sve znate, a nemoralno ćutite. Red je da svi podnesete ostavke jer niste obavili svoju osnovnu funkciju, čak ste radili suprotno!“

„Veliko vam hvala i sram vas bilo!“

Gospodin Radović se zatim zahvalio svim prisutnima jer „danas penzionere voze na besplatne ručkove“.

U duhu pomena pravdi, pre nego što su nastavili dalje, penzioneri su pred Ustavnim sudom stajali mirno uz zvuke posmrtnog marša.

U koloni penzionera koja se kretala ka zgradi RTS-a, čuo se glas penzionerke koja se ljuti zato što devojke iz automobila u zaustavljenoj traci pored kolone fotografišu. Nije ona tu da bi je ponižavali, ona je tu da se bori za svoja prava.

Grupica penzionera raspravlja zašto nema više ljudi i žali se na loše izveštavanje. Neki dodaju da su srećom slučajno čuli za protest.

Jedan gospodin objašnjava drugom do sebe, da je poneo sva tri leka koja, po rasporedu, pije u 11 časova.

Dozvolite da ovde izađemo iz uloge izveštača. Onako ljudski – ovakva rečenica dotakne čoveka. Trebalo bi da je čuju oni koji odlučuju, oni koji se prave da ne vide ljude na ulici i koji smatraju da nema šta da se vidi. Trebalo bi da znaju da jedan ovakav demonstrant vredi više od sto onih koji dođu po službenoj dužnosti.

No… Da se vratimo izveštaju sa šetnje.

Ispred zgrade RTS-a, demonstrantima se obratila Slobodanka Gara Branković, višedecenijski borac za sindikalna prava. Iako penzionerka, govori pre svega o kršenju prava radnika. Jer, da je pameti, prava radnika i prava penzionera ne bi se ni mogla razdvajati.

Podseća da je u Rakovici, njenoj radničkoj Rakovici, srušena fabrika u kojoj je radilo 2.400 ljudi da bi se onda organizovala zabava za ljude koji su, veseleći se na groblju radničkih prava, otvorili Kapital park.

Predsedniku koji građane Srbije naziva lenjima poručila je da u ovoj zemlji hiljade ljudi rade po 12 sati dnevno, 30 dana u mesecu, bez toplog obroka – i pored tog rada, ne mogu da sastave kraj sa krajem.

„U istoriji ljudskog roda nije zabeleženo da je vlast pobedila narod, pa neće ni ova!“

Pozvala je penzionere da ne gledaju RTS – televiziju koja bi trebalo da bude nacionalni servis građana, ali koja to nije. Zatim je puštena pesma iz serije „Selo gori, a baba se češlja“.

Neizbežan je bio, kao i na svim dosadašnjim protesnim okupljanjima penzionera, snimak čuvene izjave Aleksandra Vučića da prava penzionera niko neće smeti da dira. Izjave nakon koje je donet zakon kojim su penzije smanjene.

Ovim je protest – pomen završen. Penzioneri su se razišli sa željom da ih više ne dovode u situaciju da se okupljaju kako bi tražili zaštitu njihovih osnovnih prava.

U ovom tekstu su korišćene fotografije N1, Novosti i Nimnizos, a nekoliko fotografija možete videti i u članku agencije Rojters koja je takođe izveštavala sa ovoga skupa.

Ne misle svi da je protest penzionera potreban, opravdan, a neki čak i misle da to nije bio protest penzionera.
Ima onih koji smatraju da penzioneri odlično žive i da su oni koji se bune ispolitizovani.

Zato, za kraj, da čitaoci Penzina ne bi ostali uskraćeni i za drugačije stavove o ovome, evo direktno, od onih koji svoje drugačije stavove izražavaju na Twitter-u.