Početna Magazin Godine Društvo Reprodukcija i seks – hoće li se do 2050. godine iz osnova promeniti?

Reprodukcija i seks – hoće li se do 2050. godine iz osnova promeniti?

Reprodukcija i seks – hoće li se do 2050. godine iz osnova promeniti?

Sigurno je da će ljudi i 2050. godine biti veoma zainteresovani za dve stvari: reprodukciju i seks. Međutim, neki naučnici tvrde da će se one veoma razlikovati od sadašnje (i istorijske) prakse ljudskog roda.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Na fotografiji: „Poljubac“ Gustava Klimta

Kolumnista The Week-a Džuli Kligman smatra da se stav javnosti po pitanju veštačke oplodnje (VTO) ili in vitro fertilizacije (IVF) skoro sasvim promenio od 1978. godine kada je rođena prva beba – Luiza Braun, začeta na ovaj način.

Mišljenje ove novinarke potkrepljeno je rezultatima istraživanja koje je sproveo Pju Istraživački centar – 2013. godine samo 12 odsto Amerikanaca smatralo je da je vantelesna oplodnja nemoralna.

U Srbiji u kojoj je sve više čak i mladih parova koji su prinuđeni na vantelesnu oplodnju, stav javnosti se takođe menja, ali veoma polako. Negativan stav Srpske pravoslavne crkve svakako ne doprinosi otvorenijem prihvatanju.

Ali kako je to često slučaj kod nas, nužda zakon menja, pa oni koji žele decu, a ne vide drugi način, odlučuju se u sve većem broju na VTO. Ali nužda je jedno, a svesno, bespotrebno čuvanje jajnih ćelija i odlučivanje za ovaj poduhvat čak i kada je oplodnja prirodnim putem moguća, sasvim je druga stvar.

Karl Đerasi (1923-2015), kontroverzni naučnik bugarskog porekla, „Otac kontraceptivne pilule“, govorio je da je vantelesna oplodnja budućnost razmnožavanja.

„Tokom narednih nekoliko decenija, recimo oko 2050. godine, više vantelesnih oplodnji biće izvršeno među plodnim ženama nego među pet miliona onih koje imaju problema sa začećem“, rekao je 2014. godine za The Telegraph. „Za njih, odvajanje seksa i reprodukcije biće stoprocentno.“

Đerasi je smatrao da će seks postati stvar čiste zabave i rekreacije. Međutim, većina naučnika danas smatra da je Đerasi, u najmanju ruku, grešio što se tiče brzine kojom će se priroda ove dve, tako važne stvari za većinu ljudi, menjati.

Iako je i za bogati Zapad vantelesna oplodnja prilično skupa, novac ipak ne predstavlja glavni problem. Ali samo zato što neka tehnologija postoji, ne znači da postoji i saglasnost oko toga kada i kako je koristiti. Vantelesna oplodnja mogla bi postati pritupačna ogromnom broju ljudi, ali to ne znači da će plodne žene početi da se listom prijavljuju u klinike za lečenje steriliteta.

Džim Toner, endokrinolog i predsednik Društva za asistiranu reproduktivnu tehnologiju kaže za The Week da je jedna stvar učiniti dostupnim ove tehnologije kada ništa drugo ne uspeva, ali teško da bi ih on lično preporučio onda kada nisu potrebne.

Međutim, iako seks kao primarni način ljudske reprodukcije neće skoro otići sa scene, Džuli Kligman misli da možda ima nečeg u onome o čemu je Đerasi govorio poslednjih godina svog života: možda će se ljudi, oslobođeni pritiska da mogu da se razmnožavaju samo putem seksa, više fokusirati na tehnologiju koja bi taj čin mogla učiniti još zabavnijim.

Kao primer, navodi reči Lore Berman, čuvene terapeutkinje za veze, koja u intervjuu za Wall Street Journal ovako opisuje budućnost seksualnih odnosa:

„Bićemo u mogućnosti da doživimo snažna seksualna iskustva bez dodira. Kakva je to tek prevencija bolesti! Zamislite da se upustite u bilo šta – od ciljane predigre do istraživanja vaših najskrivenijih fantazija, stimulisanjem partnera pomoću klika mišem, čak i kada ste na drugom kraju grada ili u drugoj zemlji.“

Često se priča i o robotima koji bi jednog dana mogli da budu savršene prostitutke.

Međutim, i Džulija Kligman zaključuje da je veoma teško zamisliti da roboti i virtuelna stvarnost odnesu prevagu nad fizičkim dodirom.

Nesumljivo je da se sadašnjost mnogo brže menja i da smo u proteklih par decenija doživeli veće promene kao civilizacija nego tokom vekova prethodnog razvoja. Ali neke stvari zadiru u samu suštinu ljudskosti. A dodir i direktan kontakt sa drugim ljudskim bićem jesu potrebe koje su duboko ukorenjene u čoveku.

Život se menja, ali ne ide uvek u očekivanom pravcu. I pored neverovatnog razvoja tehnologije, na Zapadu se čak razvija nova vrsta „usluga“ koja govori u prilog ljudskoj potrebi za fizičkom bliskošću sa drugim čovekom. O tome smo pisali u tekstu: Zagrljaji po pristupačnoj ceni (video)