Rut Koker bila je mlada majka u svojim 20-im godinama kada je njen Arkanzas pogodila epidemija HIV-a početkom 1980-ih. Preuzela je na sebe da se brine o pacijentima koje su napustile porodice, pa i medicinsko osoblje koje se bojalo nove opake bolesti.
Ona danas ima 55 godina, i dalje nema medicinsko obrazovanje, ali procenjuje da je negovala oko 1.000 ljudi tokom protekle tri decenije.
Sve je počelo tako što je jednom posetila prijatelja u bolnici kada u kojoj je umirao jedan pacijent oboleo od HIV-a. Videla je kako medicinske sestre izvlače slamku da odluče koja će da ode do njega:
– I tako sam provirila u njegovu sobu. Želeo je da vidi majku. Otišla sam do sestara i pitala da je pozovemo. Rekle su mi da ona neće doći, da je on tu šest nedelja i da niko neće doći.
– Vratila sam se kod njega, pogledao me i rekao: Mama, znao sam da ćeš doći! Ostala sam sa njim 13 sati dok nije preminuo. Pozvala sam zatim njegovu majku i rekla joj da je mrtav, ali je odgovorila da ne želi da ga sahranjuje. Organizovala sam kremaciju i njegov pepeo donela svojoj kući.
– Sahranila sam preko 40 ljudi na groblju moje porodice jer njihove porodice to nisu želele da učine.
To potvrđuje i njen prijatelj o čijem se pokojnom partneru takođe starala. On kaže da, kada se osvrne unazad, čini se kao da je to bio neki potpuno drugi svet.
– Zaista i jeste bio. Bilo je to užasno doba. Ali mi smo ga ipak preživeli – kaže za sebe i prijatelja za NPR.