Pošto ljudi najčešće ne umeju da razlikuju nervozu od prvog stadijuma depresije, ne obraćaju se na vreme psihologu…
Nekada su đaci uglavnom kod psihologa odlazili po kazni, a stariji su najčešće izbegavali bilo kakav kontakt sa njim jer je smatrano da je osoba koja ide na psihoterapiju nesposobna da se nosi sa životnim nedaćama i takva osoba je smatrana manje vrednom.
Danas, učenici sve više odlaze sami kod školskog psihologa, najčešće se žaleći na probleme sa učenjem, nedostatkom koncentracije, sa uklapanjem u društvo, na nerazumevanje roditelja i svađe sa njima i, naravno, zbog ljubavnih problema.
Odrasli su takođe promenili stav o psiholozima koje sada mogu da posete i u domovima zdravlja i u privatnim klinikama. U domovima zdravlja, jedan razgovor traje do 45 minuta, ali kažu da to ne utiče na kvalitet pružene usluge, dok u privatnim klinkama o svojim problemima može da se razgovara i duže od sat vremena ali to košta i do 5.000 dinara.
Odrasli stanovnici Srbije najčešće imaju problema sa strahom od gubitka posla i/ili sa preopterećenošću poslom ili se javljaju zbog depresije nastale nakon gubitka posla i prihoda. Takođe su česti poremećaji spavanja i napadi panike.
Pošto ljudi najčešće ne umeju da razlikuju nervozu od prvog stadijuma depresije, ne obraćaju se na vreme psihologu. Zatvaraju se u sebe i kada zapadnu u kasniji stadijum depresije, upućuju se kod psihijatra koji im onda, uz razgovor, prepisuje i odgovarajuće medikamente. Zato stručnjaci ističu važnost blagovremene reakcije.
Više o ovome možete pročitati na Žena Blic.