Od 1980. do danas, prepolovljen broj vrabaca u Evropi

U proteklih 30 godina, prepolovljen je broj vrabaca u Evropi. Primetno ih je manje u našim gradovima, a pored njih opada i broj nekih drugih običnih vrsta ptica. Ove promene nisu izolovane i ne mogu proći bez uticaja na čovečanstvo. To bi trebalo bar da bude razlog da promenimo svoje politike. Ako već sam podatak o smanjivanju broja ovih ljupkih, svima dragih bića nije dovoljan.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Novo istraživanje o pticama gnezdaricama u Evropskoj uniji pokazuje da je jedna od šest jedinki ptica nestala u poslednjih 40 godina. Ukupno, izgubili smo oko 600 miliona jedinki ptica gnezdarica Evrope od 1980. godine do danas.

Naučnici koji čine međunarodni tim saradnika iz Britanskog kraljevskog društva za zaštitu ptica (RSPB), BirdLife International i Češkog ornitološkog društva analizirali su podatke za 378 od 455 vrsta ptica koje se gnezde u zemljama Evropske unije.

Autori procenjuju ukupni pad populacija između 1980. i 2017. na između 17 i 19 odsto. To predstavlja gubitak od između 560 i 620 miliona jedinki ptica. U stvarnosti, u istom periodu je izgubljeno čak 900 miliona jedinki. Ovaj podatak je, međutim, umanjen za povećanje populacija određenih vrsta. Ovo povećanje iznosi oko 340 miliona jedinki.

Značajno smanjen broj čestih vrsta ptica – prepolovljen broj vrabaca

Veliki pad brojnosti malog broja vrsta ptica koje nazivamo čestim ili običnim vrstama čini važan udeo ovog procenta.

Nekada sveprisutni vrabac pokućar, najteže je pogođen, pri čemu je izgubljeno 50 odsto populacije od 1980. godine, ukupno 247 miliona ptica. Populacije još jedne vrste vrabaca, poljskog vrabca, izgubile su oko 30 miliona jedinki. Obe vrste pogođene su promenama u politikama koje se tiču poljoprivrede. Broj vrabaca pokućara je opao, međutim, i u urbanim sredinama. Nisu potpuno jasni razlozi opadanja urbanih populacija. Neki od ovih razloga bi mogli biti nedostatak hrane, širenje bolesti kod ptica i zagađenje vazduha.

Ako se osvrnemo na staništa, primetno je da su najveći gubici zabeleženi kod ptica poljoprivrednih predela i ptica travnih staništa. Opšte je poznato da su promene u poljoprivrednoj praksi i upravljanju, uslovljene političkim odlukama, odgovorne za nagli pad brojnosti divljih životinja.

Grupe ptica selica poput brezovog zviška i žute pliske su takođe zabeležile veliki pad brojnosti, kao i šljukarice poput vivka i planinskog zujavca.

Veliki deo ovog pada dogodio se u Evropi 1980-ih i 1990-ih godina, dok je stopa opadanja povoljnija u prethodnoj deceniji. Rezultati pokazuju da zakoni Evropske unije koji pružaju pravnu zaštitu prioritetnim vrstama i staništima EU imaju pozitivan uticaj na brojnost populacija ptica, kao i na očuvanje staništa.

Dobar primer se može videti u porastu populacija sedam vrsta ptica grabljivica. One se, sa smanjenjem upotrebe pesticida, povećanim stepenom zaštite, akcijama na smanjenju ubijanja i odvijanjem projekata aktivne zaštite, polako oporavljaju. Nema sumnje da bi bez uvođenja ovih direktiva stopa opadanja mnogih vrsta bila daleko veća.

Promene u populacijama „običnih“ vrsta ptica – posledice po čovečanstvo

Međutim, ovo istraživanje podržava prethodne studije koja pokazuju značajan nedavni gubitak biodiverziteta. Opadanje brojnosti običnih ptica pokazuje da je još uvek neophodan rad na zaštiti vrsta šireg obima. Hitno je potrebno sačuvati ptice povezane sa poljoprivredom, kao i ptice selice na njihovim migratornim putevima.

Gubitak običnih vrsta zabrinjava jer ukazuje na oštećene ekosisteme i njihove funkcije. Brojnost i dominantna prisutnost uobičajenih vrsta znači da promene u njihovim populacijama mogu imati velike posledice na zdravlje naših ekosistema, ekosistema od kojih zavisi čovečanstvo.

Fiona Barns, naučna saradnica RSPB i glavna autorka istraživanja, rekla je: „Naša studija je poziv na buđenje za veoma realnu pretnju od izumiranja i Tihog proleća. Mi u potpunosti podržavamo stvaranje snažnog dogovora koji bi očuvanje stavljao ispred i u središte svih globalnih planova“.

„Potrebna nam je akcija čitavog društva da bismo se zajedno uhvatili u koštac sa krizom prirode i klime. To znači povećanje obima i ambicije poljoprivrednih reformi, zaštite vrsta, održivog šumarstva i ribarstva i brzo širenje mreže zaštićenih područja“.

Ana Staneva, privremena šefica sektora zaštite iz BirdLife Europe izjavila je: „Obične ptice postaju sve ređe, uglavnom zato što ljudi uništavaju staništa od kojih zavise. Priroda je iskorenjena sa naših poljoprivrednih površina, mora i gradova. Vlade širom Evrope moraju da uspostave pravno obavezujuće ciljeve za obnovu prirode, inače će posledice biti teške, uključujući i po našu sopstvenu vrstu“.

Alena Klvanova, menadžer projekta PECBMS i šef međunarodnog odeljenja za praćenje i istraživanje civilnog društva, istakla je: „Rezultati bi mogli da pomognu javnosti, kao i nadležnim političarima, da shvate da obične ptice možda neće biti uobičajene zauvek ako ne preduzmemo adekvatne mere za njihovo očuvanje“.

Izvor: PticeSrbije.rs
Fotografija: Tobias Roth sa Unsplash