Pesma sa III konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“ u kategoriji „Najbolja putopisna pesma“.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Zorici Lešović Stanojević
Posle devedeset godina
Posle devedeset godina
od strahovite golgote
krenusmo na put hodočašća
Prestali su Solunci i Solunke da govore
da nose Albanske spomenice
Bizerta je istorija
Drinska divizija sećanje
Vido muzej pod nebom
Prevalismo put autobusom
preko pamučnih polja
Meteora i Pinda
Stegla tuga grudi
dok čekamo
Od Igumenice do Krfa
plovimo prema zalasku sunca
Dok u Krfskoj luci
čekamo brod za Vido
ostrvo smrti naših predaka
tuga se pretvorila u grlenu knedlu
jedva poneko ponešto progovori
Saznanje da je sto hiljada Krfljana
prihvatilo sto pedeset hiljada srpskih patnika
i da ni jedna maslina nije ukradena
niti maslinova grančica slomljena
izaziva divljenje
Da su borci posle golgote
igrali kola, drame
da je „Tamo daleko, gde cveta limun žut“
živela Srbija
muti razum pitanje – otkud im snaga
Stigosmo na Vido
Beli krst
simbol čistih duša
Mauzolej nedovoljan za broj
Spomen ploča na vidikovcu
ispred kog se prostire Grobnica plava
a niko ne zna
koliko u toj grobnici duša spava
Otkud ta svetlost iznad plave vode
da li bistrina od čistote
ili od neznanja
koliko ih u grobnici spava
Vido je mesto hodočašća
na kome borova šuma
na čistotu duše miriše
Ispratismo lovorov venaca
hodočasnici ne zadržaše suze
U povratku sa Vida i Krfa
i mi smo pevali
„Tamo daleko, gde cveta limun žut“
Pevali – ne zadržali suze
Zapitah u sebi
da li smo dostojni naših predaka
Što ne smedoh ja
smela Zorica
u reportaži o hodočašću
upita javno
Da li smo ih dostojni
da li smo u stanju
„Zaustaviti galije carske“