Nensi Vurcel, na blogu Minesota Posta, seća se kako su ona i sestra često posećivale majku u domu za stare, i da su često bile – jedini posetioci. Mnogi štićenici sedeli su u časovima posete u lobiju i gledali ka ulaznim vratima da li će se tamo pojaviti poznato lice koje traži baš njih.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
– Njihova deca su izgleda sebe ubedila da su njihovim roditeljima sada sve potrebe ispunjene. To možda jeste tačno kada govorimo o ispunjenju fizičkih potreba u domovima za stare, ali njima je i dalje potrebna podrška, porodice, prijatelja i drugih. Veze sa dragim ljudima potrebne su svima, bez obzira na godine – piše Nensi.
– Šta možemo da učinimo? Možemo li zahtevati da deca provode više sa svojim roditeljima? Prošle godine u Kini je prošao zakon koji zahteva da deca imaju veću finansijsku i duhovnu odgovornost prema svojim roditeljima. U suprotnom biće tuženi i kažnjeni. Iako je taj zakon više „simboličke“ prirode, on šalje jasnu poruku građanima da preuzmu odgovornost za svoje roditelje. Prvo me to iznenadilo, ali Kina takođe stari – do 2015. godine imaće 221 milion starijih od 60 godina kao posledica politike jednog deteta. Ovaj zakon je samo jedan od načina na koji se Kina bori za bolji položaj starih osoba.
– Nisam za to da se odnos dece prema roditeljima definiše zakonom, ali deca moraju da razumeju da nije dovoljno smestiti roditelje u dom gde će se brinuti o njima a zatim ih posećivati retko, ili uopšte ne. Žalosno je videti te ljude koji čekaju u holu najdraže koji neće doći. Ne zaboravite da se i Vi uskoro možete naći tamo, kako gledate ka vratima i čeznete za svojom porodicom – zaključuje Nensi.