Naučnici već procenjuju da će do sredine 21. veka celokupan sadržaj mozga moći biti „upload-ovan“ na računarsku memoriju.
Knez Mihailo Obrenović, kao i mnogi pesnici drugog milenijuma, razdvajali su mozak od duše (srca i grudi) kao nosioca našeg postojanja: „što se bore misli moje, iskustvo mi ćutat veli, bež’te sada vi oboje, nek mi srce govori“…
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
A danas? Danas kao da smo skloniji tome da suština našeg bića, ličnosti, počiva u informacijama zapisanim u mozgu. U skladu s tim, više se ne nadamo da će „naša duša“ (onaj 21 gram), odleteti iz našeg trošnog tela negde gde će postojati večno, već da će to zapravo biti sadržaj našeg mozga.
-
Preporuka: Četiri večne priče koje sebi govorimo o smrti
- Slika: Krang iz Nindža kornjača – najpoznatiji mozak koji je preživeo smrt svog tela
Doduše, ovde se uglavnom slažemo kuda će to on „odleteti“, tj. sve informacije koje on nosi – u digitalni svet. Naučnici već procenjuju da će do sredine 21. veka celokupan sadržaj mozga moći biti „upload-ovan“ na računarsku memoriju (čip ili neki novi „hardver“ kao što je organska plazma).
Skeptici podsećaju da, iako je same informacije moguće sačuvati, da u tom procesu nije moguće sačuvati jedinstveni sistem kojim su one povezane u našem mozgu.
To bi značilo da će naš novi, „digitalni“ mozak, nalazio se on na internetu ili u nekom „robotičkom“ telu, biti nešto potpuno drugačije od onog kog nosimo na ramenima.