Početna Draganova nagrada Miladin (Stara Pazova): Putevi znanja, zdravlja i mudrosti

Miladin (Stara Pazova): Putevi znanja, zdravlja i mudrosti

Miladin (Stara Pazova): Putevi znanja, zdravlja i mudrosti

Priča sa III konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“, kategorija „Najbolja muška putopisna priča“.
Priča je, kao jedan od posebno pohvaljenih radova, objavljena u knjizi “Šetnja kroz vreme” koju je izdalo UG “Snaga prijateljstva – Amity

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija: Crveni lotos – budistički simbol ljubavi i saosećanja

Još od ranog detinjstva obuzimala su me teška i velika pitanja: Ko sam ja? Šta je život? Zašto sam ovde? Kako je stvoren svet? Kakve sve tajne krije priroda? Koliko ima svetova i svetskih čuda? Šta se krije iza stvarnosti? Ima li života posle smrti? Dokle se pruža zvezdano nebo i vasiona? Gde je Bog i kako izgleda? Nizala su se pitanja, dileme, sumnje, brige i strahovi, bez odgovora i bez smisla. Još od vremena detinjstva i mladosti i u svakom životnom dobu, nalazio sam drugove i sagovornike za duge i beskrajne rasprave o visokim idealima i na dubokoumne teme nauke, umetnosti, filozofije, psihologije, joge, astrofizike i religije.

Svaki takav razgovor i druženje raspaljivao je vatru visokih ideja! Uzajamno smo razmenjivali inspiraciju, znanje i znatiželju.

Drugarsko filozofiranje dešavalo mi se redovno tokom školovnja i studiranja i kroz ceo radni vek, proveden u prosveti, sportu i kulturi. Nastavlja se i sada u penziji. Završio sam Fakultet sporta i fizičke kulture u Beogradu, a diplomirao sam na temu joge, prvi u Evropi.

Stručno znanje stalno dopunjujem: čitam, raspravljam i pišem na razne životne teme i ljudske dileme. Putujem i posećujem sjajna predavanja, tribine i seminare u Beogradu, Novom Sadu, Nišu… i u inostranstvu. Nastaviću i dalje, koliko bude moguće i koliko „dozvole pare“.

Sport i joga su moj izbor za zdravo telo i zdrav duh. O sportu svi nešto znamo, a joga je prepuna tajni i nejasnoća. Učio sam i vežbao jogu samostalno i u grupama po Beogradu. Postao sam svestan da joga neprekidno menja stanje čoveka; ispunjava telo i um finom energijom, koja se zove prana ili bioenergija.

Optimizmom, znanjem i praksom joge punim se energijom, snagom, svežinom, zdravljem, radošću i milinom.

Posebne i duboke promene ličnosti nastaju kada se pronađu živi izvori joge, energije i duha, a to su prosvetljeni učitelji, gurui i njihovi centri, koji se zovu ašrami. Slučajno sam saznao da po Evropi putuje prosvetljeni učitelj joge, koji je živi mudrac iz Indije! Odlučio sam da ga vidim i čujem i da nešto novo naučim. Podstakle su me priče da je retka sreća i prilika za vežbače joge da sretnu pravog učitelja i prime deo njegove mudrosti.

Pozajmio sam novac i u poslednjem času uskočio sam u voz prema Italiji. Pridružio sam se grupi od oko dvadeset ljubitelja joge iz Beograda. Proveli smo u vozu celu noć. Bili su tu moji poznanici i joga kolege, a i nova lica, stručnjaci, lekari, psiholozi, prosvetari, poliglote i svetski putnici.

Preko Zagreba i Ljubljane, ujutru smo stigli u Lipice, na granici Italije i Slovenije. Ljubazni domaćini su nas dočekali i smestili po sobama u hotelu „Lipovica“. Hrana je bila ukusna i neobična, po receptima joge i zdrave vegetarijanske ishrane.

Hotel se nalazi u bujnoj vegetaciji Lipovačke šume, koja prosto mami na šetanje i disanje punim plućima. Bio je oktobar i divno miholjsko leto. U blizini hotela je ergela konja lipicanera. To su veliki, krupni i lepi konji, dresirani za paradne nastupe i posebna takmičenja. Gledali smo sa uživanjem te velike i plemenite životinje, sa dugim grivama i sjajnom dlakom u više boja. Prosto se ne zna da li su lepši dorati, belci, ili šarci sa belom podlogom i krupnim sivim šarama!

Trodnevni seminar joge odvijao se u velikoj, lepoj i praznoj sali hotela.

Pored naše beogradske grupe, bilo je dosta učesnika iz Slovenije, Italije, Austrije, Francuske i Engleske. Svi smo sedeli dole, na podmetačima kao što su ćebe, peškir, ili prostirka za sunčanje. Prisutno je bilo više od sto osoba. Malo smo se razgibavali, a onda je počela aktivna relaksacija, koja se zove Joga nidra, ili Jogički san.

Po završetku totalne relaksacije i ležanja, sedeli smo jogički i pevali deset puta čuveni slog joge: „Om, om, om… Masovnim pevanjem mantre „Om“ nastalo je začuđujuće zvučno saglasje, energetsko i duhovno jedinstvo više od sto ljudi! Taj uzvišeni zvuk „om“ ili „aum“, sličan je zvonima crkve i nama poznatim svetim rečima „amin“, ili „amen“. Mudrost joge kaže da cela priroda i vasiona, svako živo biće i svaka živa ćelija pulsiraju osnovnim zvukom, infrazvukom „om ili „aum“. Svojim zvukom i pesmom sjedinjujemo se sa dubokom osnovom svega postojećeg!

Pevali smo i druge mantre koje zvučno, energetski i duhovno ispunjavaju i oplemenjuju. Pesma i radost spaja ljude, ljudske grupe, porodice, kolektive i narode! Zajedničko pevanje je himna veselja i radosti!

Učitelj joge iz Indije, Svami Satjananda, tiho je ušao u salu i seo na pod. Blistao je licem, očima, tenom, osmehom, blaženstvom i umom! Govorio je blago, nadahnuto, premudro, lako i jednostavno. Ređao je priče, obične primere i situacije, ljudske zgode i nezgode, iz čega je izranjala univerzalna istina, radost i usihićenje… Njegovo ime znači – Posvećeni, Istina i Blaženstvo. Odgovarao je na pitanja prisutnih. Njegovi odgovori bili su rapsodija znanja, iskustva, univerzalne istine, blaženstva, duhovnosti i mudrosti! Besede ovog čuvenog mudraca imali smo dva do tri puta dnevno u toku tri dana seminara.

Svi smo osećali da veliki prostor sale blago treperi i vibrira, što nam je bilo čudno i nepoznato! Pitali smo iskusne domaće i strane ljubitelje joge, šta se dešava svima nama, šta to treperi oko nas i vibrira u nama?! Rekli su da je to energija i aura gurua, prosvetljenog učitelja joge, koji blista i zrači dušom i telom! Od njega smo bili zadivljujuće ozračeni već prvog dana, a naredna dva dana svi smo se osećali uzvišeno, čisto i blaženo, kao da se nalazimo na nebu i u raju! Beseda mudraca zove se satsang, ili susret sa Istinom! Trećeg dana jogičke bajke, učitelj joge je primao na individualne susrete i razgovore sve zainteresovane. Kada sam ja ušao i seo, guru je dugo i mudro odgovarao na moja pitanja. Na kraju je rekao: “Ja sam vaš guru. Biću sa vama uvek i u svemu.“

Na kraju seminara svi smo bili oduševljeni i nasmejani, iako nam nije bilo sasvim jasno šta se dešavalo i kakve su promene u nama. Spakovali smo stvari, pozdravili se sa domaćinima, novim prijateljima i krenuli nazad istim putem kako smo došli. Uveče smo stigli u Ljubljanu, gde smo morali da čekamo drugi voz više od dva sata. Krenuli smo u šetnju i naša beogradska grupa uskoro se razmilela po lepim ulicama Ljubljane. Gledali smo izloge, zgrade, trgove i sve što je privlačilo našu pažnju. Nekima se pila kafa, a drugima sok. Razgovarali smo u kafiću sa meštanima i učili smo slovenački jezik. Oni su svi znali naš, srpski. Prošla je pauza, ušli smo u čist i udoban putnički vagon i voz je krenuo. Razmenjivali smo utiske o našem boravku u Lipicama i o novim planovima i putovanjima. Povremeno smo iz kupea izlazili u hodnik da protegnemo noge. Tako stojeći, kada smo prošli Zagreb, ja sam iznenada počeo da zračim i širim finu energiju oko sebe! To su osetili moji sagovornici i nepoznati prolaznici u vozu. Pitali su: „Šta nam to radiš?“

Odgovarao sam: „Ne radim ništa! Nešto u meni treperi i širi se okolo spontano, a šta je to, ne znam!“ Meni je bilo veoma prijatno, kao i drugima koji su ulazili u moje polje zračenja, ili u auru. Onda su sledili komentari da sam dobio energiju joge i duhovne poklone od moćnog učitelja Satjanande na seminaru. Zaista se isplatio moj trud i dugo putovanje. Bili su zadovoljni i ostali, a ja sam bio veoma srećan. Kroz to zračenje energije širilo se i moje čulo dodira! Kada je neko ispred mene, dodirujemo se uzajamno i to nas fascinira! Došli smo u Beograd u ranu zoru i svako je krenuo na svoju stranu, u običan i stvaran život.

Moje zračenje i blaženo stanje trajalo je do kraja godine. Stigao je decembar i zima sa puno snega. Iz Beograda sam otputovao u zavičaj, na jug Banata, u Belu Crkvu, da posetim rodbinu i prijatelje. Svi redom su se čudili i pitali šta se meni dešava? Smejao sam se i govorio da sam odlično i da malo zračim joga energijom. Nisam osećao hladnoću i pokazivao sam neke nove sposobnosti. Skinuo sam odeću i obuću. Bos i u šorcu šetao sam po snegu, ležao i valjao se po belom zimskom pokrivaču. Uzeo sam šampon i lavor hladne vode. Oprao sam kosu i šetao bos po snegu još pola sata. Nije mi bilo hladno, već sam uživao u dodiru moje energije i hladnih površina snega, leda i vode.

Po hladnoći i snegu te zime ja nisam bio telo; bio sam energija koja iz mene zrači; bio sam sve zdraviji i jači. Kada je došlo proleće, prestalo je moje zračenje i sa žaljenjem sam se vratio u obično stanje tela i uma. Čekao sam nova putovanja, iznenađenja i doživljaje.

Saznao sam da u Grčkoj, blizu Atine, postoji ašram, centar za jogu, gde odlaze zainteresovani iz Srbije i mnogih evropskih država. Dobio sam poziv da boravim tamo dve nedelje, u julu, kada bude pun mesec. Grupa iz Beograda je već otputovala. Ja sam gradio kuću, stalno sam imao dugove i kredite. Pozajmio sam nešto malo deviza i ukrcao se u voz prema jugu. Bio sam nervozan i opterećen sa mnogo problema na poslu i kod kuće. Mučila me je želja da se sa nekim osobama konačno razjasnim i raziđem. Isto tako, bio sam zabrinut za situaciju u Srbiji. Teško mi padaju sve ove krize, oskudice, politička i društvena previranja.

Putovanje do Atine se odužilo i trajalo je dan i noć. Kroz prozor vagona zadivljeno sam posmatrao sve što se videlo duž pruge i destinacije duge. Zapazio sam da Grci zalivaju sve njive rano ujutru. Na svakoj njivi imaju bunare iz kojih pumpaju vodu i razlivaju je po celoj parceli. Zemlja solidno rodi, iako je to neplodna mešavina zemlje i kamenja. Isto tako, Grci navodnjavaju bašte i njive iz reka i jezera. Kod nas teku reke, a pored njih raste kukuruz do kolena, kada je sušna godina… Grčka je lepa zemlja, ima slavnu prošlost i ostatke znamenite tradicije, istorije, kulture, umetnosti i filozofije. Grčki mitovi su posebno mudri i poučni. Gledam kako se likovi mitskih junaka nalaze na spomenicima, reljefima, slikama, suvenirima i u muzejima.

Čitavo pre podne šetao sam ulicama Atine. Osećao sam veliku slavu drevne Grčke i sećao sam se Aleksandra Makedonskog, Platona i Sokrata, Odiseja i Zevsa… Jedna starija dama prišla mi je i pitala odakle sam.

Rekoh: „Iz Beograda, Srbija!“

Ona se prijateljski nasmešila i pitala: „Grcija, lepa?“

„Jeste, veoma je lepa i meni draga vaša Grčka“, odgovorio sam.

Obišao sam glavne trgove Atine i našao sam autobus za Pajaniju. Ubrzo sam stigao u joga centar, koji je osnovala i vodi Svami Šivamurti. Ona je rođena u Australiji, a provela je čitavu deceniju u Indiji izučavajući jogu.

Ašram se nalazi na lepom brežuljku. Dvorište je uređeno kao park, sa dosta drveća, trave i cveća. Okolo parka su zgrade i paviljoni za smeštaj gostiju. U jednoj zgradi je sala za vežbanje, gde može da bude oko dvesto osoba. Dok sam čekao da budem smešten, primetio sam neobičnu lepotu i draži ovog mesta. Male i nevidljive ptice su neprekidno i umilno pevale, a u istom horu cvrčali su zrikavci, kao prateći instrumenti. Povremeno su uzletali i snažno se oglašavali pauni, kao čarobne rajske ptice. Pesma ptica i zrikavaca bila je celodnevni koncert, bez ikakve pauze! U zvucima i ritmovima pesme ptica, ašram je treperio i širio živu energiju i radost prirode, koja ispunjava goste i žitelje. Uveče, u šest sati, iznenada prestaju ptice i zrikavci i nastaje tišina. Ovi zrikavci su pametni, ili nekoga slušaju? Ćute noću dok ljudi spavaju. A naši zrikavci sve rade obrnuto…

Već je mrak. Tiho se razgovara i počinje večera. Zatim se svi okupljaju u sali i posedaju ili leže na svojim prostirkama. Oko pola sata vežba se opuštanje. Onda se pevaju jogičke pesme, kirtani. Za kraj, sledi beseda mudrosti Svami Šivamurti. Nadahnuto priča o nekoj važnoj temi, o zdravlju, o razumevanju ljudskih briga, ili odgovara na neka pitanja. Posle devet sati, sledile su pripreme za spavanje, gasilo se svetlo i tiho se pričalo. U deset sati nastupa odmaranje. Neko spava, neko razmišlja o svemu i svačemu.

Ustaje se u šest sati. Nije potreban budilnik. Kao po komandi, počinje pesma ptica i zrikavaca. Čuje se i širi radost za novi dan. Oko pola sata nameštamo krevete i sređujemo sobe. Ponovo dolazimo u salu, vežbamo, opuštamo se i pevamo. U osam sati je vreme za doručak, sladak, ili slan. Jedan mi je posebno ostao u sećanju. Prilazili smo otvorenoj letnjoj kuhinji sa obe šake, u koje su nam stavljali skuvane i mešane koštunjave plodove, jezgra, suvo grožđe i zrna mahunarki. Ukus i miris bili su fenomenalni, kao i energija takve hrane.

Prinosili smo ustima sastavljene šake i jeli smo kao ptice! Kada jedemo iz tanjira, sedimo na travi i prstima se hranimo. Nema stolica, ni kašika, noževa i viljušaka. Kažu nam da pribor za jelo prekida tokove energije, a uzimanje hrane prstima i ustima stvara kruženje životne energije, prane, koja povećava nivo zdravlja.

Noć uoči punog meseca u julu moglo je da se šeta po dvorištu, ili da se spava napolju. Ja sam šetao, malo razgovarao i potražio mesto za spavanje. Ispod jednog drveta lepo sam se pružio na travi. Legao sam na leđa i posmatrao nebo. Svetlucale su zvezde, a veliki mesec je sijao punim sjajem. Lagano sam se stapao sa nebom i tonuo u čaroban san. Bio sam u polusnu, svestan sebe i neba; svestan da se u mene uliva energija ašrama i joge.

Ustao sam kada su se čuli koraci i tihe reči onih koji su krenuli u salu. Bilo je četiri sata u osvit julske zore. Budni, opušteni, blaženi i raspevani čekali smo Dan joge, koji se zove Guru Purnima. To je poseban i najmoćniji dan u godini, kada učitelji joge šalju svojim učenicima energiju, inspiraciju i duhovne darove širom planete. Na isti dan i priroda čini svoje, pun mesec usred leta ima posebnu ulogu i donosi snagu.

Narednih sedam dana vozili smo se brodom između grčkih ostrva južno od Atine. Doživljaji su bili više od svake mašte. Sedeli smo na beloj brodskoj palubi i posmatrali neviđenu morsku lepotu. More je bilo mirno i plavičaste boje. Sunce je gorelo punim žarom grčkog leta. Galebovi su leteli oko nas i plesali krilima u punoj radosti leta i života. Nailazili su drugi veliki brodivi i odlazili na svoje svetske plovidbe.

Naš brod je često pristajao kod nekih ostrva, gde smo mi, veseli putnici, ispunjavali svakakve želje. Sunčali smo se na stenama, skakali u vodu, plivali i gnjurali. Uz mene je stalno Branislav, bio moj dobar prijatelj iz Beograda. On je slep, kreće se i putuje ako neko brine o njemu. Na ovom putovanju ja sam njegov oslonac i sigurnost. Stalno me drži ispod ruke, ili ga ja pridržavam kada je potrebno. Pričamo o svemu ozbiljno, zaneto i maštovito. Često se šalimo. On svira gitaru i lepo peva.

Svake noći, naša cela grupa od preko pedeset članova, spavala je na nekom drugom ostrvu kod naših prijatelja i domaćina Grka. Dame su dobijale smeštaj u sobama, a muški sastav je nalazio mesta za noćno opružanje u dvorištima i vrtovima. Ja sam uvek birao mesto ispod manjeg drveta, čija mala krošnja je bila moj „krov nad glavom“. Pre spavanja, imali smo zabave, pevanje i ples. Kada su mene pozvali da pevam, nisam se usudio, ali sam pristao da igram. Poveo sam užičko kolo i ono je bilo sve veće. Zapleli smo mi Srbi i Srpkinje, a između nas Grci i Grkinje! Nastalo je veselje do ludila! Igrali smo sirtaki i sve što smo znali. Još više sam zavoleo Grčku i grčki narod, kulturu i muziku. Mogu da plačem kada zapeva Jorgos Dalares „Oko moje…“ Vožnja brodom se završila i vratili smo se u ašram.

Još nekoliko dana u ašramu prošlo je kao nova bajka i moj boravak se završio. Krenuo sam pešice do prvog autobusa za Atinu. Činilo mi se da hodam po zemlji, a uznet sam do neba. Božanstvena lepota ispunjavala je moje grudi, a u glavi su se nizale uzvišene misli. Bio sam prepun ljubavi za sve ljude i za ceo svet! Setio sam se rodbine, kolega i prijatelja. Nije više bilo ni traga nervoze i želje za konfliktima sa bilo kim. Sve u meni došlo je na svoje mesto i osećao sam veliku sreću.

Povratno putovanje do Beograda prošlo je neopaženo i brzo. Radovao sam se svemu i svima koji su me čekali. Imao sam nove ideje i nova rešenja za probleme.

U Grčkoj sam se kupao u radosti i ljubavi. Sada ljubav i radost delim i širim, da se druge duše probude, procvetaju, zamirišu i plodove svoje donose i umnože!  Našoj Srbiji je neophodno mnogo dobre volje i ozbiljnosti, bistre pameti i mudrosti, tolerancije i sloge… Da prevaziđemo podele i sukobe, nađemo rešenja, perspektive i putokaze…

Miladin Lekić, 67 godina
prosvetni radnik u penziji, Stara Pazova