Početna Draganova nagrada Ane (Zemun): Dobro i zlo, čuvari vremena

Ane (Zemun): Dobro i zlo, čuvari vremena

Ane (Zemun): Dobro i zlo, čuvari vremena

Priča sa III konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“, kategorija „Najbolja putopisna priča iz Srbije“.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija: Manastir Sestroljin

Kad napravimo krug preko naše lepe domovine, upoznamo narodna i duhovna blaga koja su stvorena iz ljudskog znanja i Božije ljubavi. Želja nas je vodila u obilazak Braničevskog kraja, odnosno Stiske doline. Putovanje je organizovao književni klub „Ivo Andrić“ na predstavljanju knjige pesnikinje našeg kluba.

Krenuli smo od opštine Novi Beograd kombijem kroz živopisne predele, divne, zelene i talasaste Šumadije. Prošli smo pored Petrovca na Mlavi, sela Selakovca, Malog Crnića i Velikog Sela oko Stiske doline. Guste šume i divni predeli su nas očarali neobičnom lepotom. Zlatna pšenica, rascvetale livade sa lekovitim biljem bili su raj za oči. Stoletni hrastovi stoje ponosno pored puta kao čuvari ovog blaga u društvu bukava, cerova, jasenova i sitnog rastinja. Na proplancima se napasaju stada ovaca i jaganjaca. Reke i potoci su nam bili saputnici na tom putu, a cvrkut ptica je upotpunjavao raskošnu prirodu. Mlava nas je pratila i talasima kao brojanicom doprinosila našem uživanju.

Dalje nas je put vodio do nadaleko poznate, legendarne i čudotvorne crkve Zaove. Svetinja se nalazi u živopisnoj kotlini poznatog Braničevskog Sopota. Ova crkva osnovana je u drugoj polovini 14. veka u vreme kneza Lazara, čije se ime vezuje za legendu o nepravedno kažnjenoj devojci Jelici. Na mestima gde su padali delovi njenog tela pojavili su se lekoviti izvori. Crkva je posvećena Svetom arhanđelu Mihailu i Gavrilu, a proslavlja i Svetog Iliju.

Po legendi u ovim krajevima živela su braća Pavle i Radule Radić sa sestrom Jelicom. Braća su obožavala sestru, čuvali je, obasipali ljubavlju i pažnjom, a na poklon su joj dali pozlaćene noževe. Pavlovoj ženi je smetala njihova sreća i na sve načine je htela da to osujeti. Najpre je Pavlu ubila sokola, zatim konje, a sve je to pripisala zaovi. Jelica se branila da to nije uradila. Kada nije uspela u svojim zlodelima, Pavlova žena ubila je svoje čedo u kolevci koristeći Jeličine noževe i ubedila Pavla da je to uradila njegova sestra. U neverici, brat je ovoga puta poverovao u taj strašni zločin. Jelica je predložila je daje rastrgnu konjima,  što je Pavle pomračenog uma i učinio. To se desilo na Svetog Iliju oko 1385. godine, prema narodnoj pesmi „Bog nikom dužan ne ostaje“.

Nakon toga, Pavlovica se teško razbolela, bila je sva u ranama i nije mogla trpeti bolove. Molila se Bogu u crkvi Zaovi da joj oprosti grehe, ali nije bilo pomoći. Posle devet godina priznala je zločin i tražila da je rastrgnu konjima, kao i zaovu. Vlastelin Pavle Radić uvidevši da je nepravedno usmrtio sestru na svirep način jako se pokajao, pa je i svoju ženu rastrgao na isti način kao i Jelicu. Posle toga, Pavle doživljava mnogo tragedije i boli. Napustio je dvor, bogatstva, imanje i otišao u šumu da tamo ispašta svoj greh. Ovaj svet je za njega bio mrtav i bezvredan. Posle odlaska, često se kretao oko groba sestre kao avet.

U ovom kraju žive mnoge priče o tom događaju, prenose se sa kolena na koleno, od usta do usta i tvrde da su na mestima na koje su padali delovi Jeličinog tela nicali smilje i bosilje, pojavili su se lekoviti izvori, a tu su sazidani i manastiri.

Posle Zaove stižemo do Bradače. Bradača potiče iz kraja 13. ili 14 veka. Po legendi, na ovom mestu je nađena Jeličina brada. Iznad kapele je kladenac lekovite vode posvećene Blagovestima. Nalazi se u gustoj šumi uz žubor lekovitog izvora, koje molitvom i vodom leči, da čovek kroz veru u Boga upozna i čini dobra dela i sve u svoju dušu utisne, da bi se žar ljubavi među ljudima širio, a Bog daruje molitvu za oprost greha.

Manastir Rukumija je podignut na mestu na kome su nađene Jeličine ruke. Osnovan je u doba kneza Lazara i posvećen je prenosu moštiju Svetog Nikole. U njemu se nalaze dve česme sa lekovitom vodom. Iznad Mlave. u brdima, sija kula Nebesnica, a u dolini svetlosti odjekuju zvona Rukumije. U svetinji se otvara put Gospodnji da ljude teši i oslobađa od crnih sila, tu molitva nema kraja jer se večno sa večnim spaja.

Manastir Sestroljin vezan je za predanje o devojci Jelici. Osnovan je u doba kneza Lazara, posvećen Vaznesenju Gospodnjem, proslavlja i Preobraženje. Pored manastira je izvor lekovite vode, tu odjekuju zvona i pričaju priču o Jelici, njenoj braći i zloj snahi Pavlovici kao podsetnik da se ne čini zlo jer se ono uvek vraća.

Mnoge svete manastire Turci su poharali, zapalili i porušili. Knez Miloš je odobrio sredstva da se manastiri obnove i oslikaju tek 1837. godine. Slikar i moler Živko Pavlović uradio je živopis u crkvi Zaovi. Živko se sav unosio u svoja dela dajući im dušu, život, celog sebe zato je živopis i ikonostas u Zaovi tako retko i dobro umetničko dostignuće, jedno veliko delo njegovog rodnog kraja; gde narod posvećuje najveću počast Jeličinom grobu i nazivaju ga svetinjom a umetnička dela tragičnim krikom. Crkva Zaova je bila manastir, a posle 1837, kada je opravljena i proširena, hram je pretvoren u svetovnu crkvu, tako je do današnjeg dana.

Oplemenjeni ovim utiscima, potreseni tragedijom izazvanom zlobom i ljudskom pakošću, vraćamo se umorni ali zadovoljni, sumirajući priče iz ove legende sa željom da opet krenemo uskoro na put.

Ane Lazić