Početna Draganova nagrada Ljubica (Zemun): Grčka – Evija

Ljubica (Zemun): Grčka – Evija

Ljubica (Zemun): Grčka – Evija

Priča sa III konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“ u kategoriji „Najbolja priča o putovanju u inostranstvo“.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

FotografijaPartenon, Atina, Grčka

Na put se kreće, na put do mora, ostaju za nama rodna polja. Kreće se na put, do kraja Srbije, preko Makedonije do Grčke – Evije.

Raspuče se rujna zora idemo sve bliže do mora, lijanderi u špaliru raznorazne boje u daljini ukaza Egejsko plavo more. Do ostrva ne mož’ tako, da se pliva nije lako, zato trajekt spreman tu je da se dalje put putuje. Sunce rasulo zrake svoje ko biseri morem plove, i dalje nas putem prati uskoro će se Pefki ukazati.

Savladana maršuta svega sedamnaest sati, vodič Gile mora nazad da se vrati, a pred nama lepota je što je Pefki ima da se sunča, da se pliva, do beskraja da uživa.

Uživanje do beskraja u lepoti ovog raja, mesto buke, gradske vreve, čuje se pesma slavuja, ševe. Tišinu samo remeti buka, šum talasa što stvara more, umirnom pesmom slavuj najavljuje, rađanje sunca, buđenje zore.

Akri je restoran, porodica fina, gde se jede dobra hrana i piju se rujna vina. Nije lepo da se samo jede, pije i uživa, potrebno je da se upozna i grčka istorija.

Atina je stari grad više milenijuma i danas se spominje njegova istorija. Svetili se osvajači mnogi, tirani Akropolj Atinin rušili, palili.

Kakropijon beše gradić na vrh Zevsovoga grada, kom posvećen bogu biće Zevs odlučit nije mog’o tada. Već odluči da s nadmeću Posejdon, Atina, ko pobedi nek mu ime nosi građevina. I popeše oboje se na vrh Svete Gore, Posejdon trozubim kopljem razbi stenu, potekoše mnoge vode, okruži ih more. Atina, boginja lepa i fina, kopljem goru probi, izniče maslina. Maslina drvo, izvor života, pobedi Atina, pobedi lepota, a Zevs tada reši Kakoprionu ime da promeni i posveti ga Atini, boginji devi.

Sagradiše Partenon za boginju Atinu, šest figura lepotice ukrasiše akropoljsku svetinju. I stadion sagradiše od mermera bela, da u njemu mladi momci pokazuju svoja dela. Olimpijske igre za divljenje svima, u junaštvu da uživa boginja Atina.

Edipsos – Dvanaest bogova Atina ima, Edipsos banju da se banja i uživa. Molila je Atina za Herkula Efes boga, banju da se odmara, od napornog rada svoga. I ispuni Efes Atini zelju, lupi božijim čekićem sred zelene gore, lekovita voda poteče u more. Uživali, banjali se svi bogovi slavni pa i danas slavna lica banjaju se u Edipsos-banji. Čerčil, Onazis, Loren Sofija, kralj Aleksandar, Marija Kalas, pa evo, i ja uživam danas. U božanstvenoj vodi ovog raja, jedinstveni dar daruje ova božija banja.

Halkida – Ima li u svetu manjeg mosta? Da se sa ostrva pređe do kopna, dugačak svega tridest i šest metra za njega se čuje sve do kraja sveta. Moglo bi se do kopna čak i preplivati, al voda tok menja svakih šest sati. Aristotel se na prirodu na tok zainati, htede izračunati šta to vodu u drugi tok vrati. Sabirao, oduzimao, množio, delio, do rešenja nikako nije dolazio. Tad reši Maurisijusu život darovati možda će pod vodom prirodu da shvati. Da l skoči u vodu ili ti pak nije, misteriju toka do sad niko otkrio nije. Da l skoči u vodu i život svoj dade, legenda o tome do danas ostade.

Skijatos – Vezuju događaji fini, putem nas prate razigrani delfini, uz zvuke buzukija, igru sirtakija, stiže se do božanskog plavog ostrva. I čisto ne znaš je l san il java, voda kristalno modroplava. Skijatos je nastao kao dar od boga, živopisno slika Atosa njegovoga. Da Atos ogleda lice u vodi, darovao lepotu je ovoj prirodi. Darovao obalu u svetu je takve nije kukunarijes šišarka mnoge lepote u prirodi svojoj krije. Božanstvena voda, ko da si u raju, za čuđenje svako patkice plivaju. Srebrni prah rasut u vodi, lepotu daruje ovoj prirodi, galebovi, ptice male nadletaju morske vale. Kapetan dao je veliki gaz, talase reže, penušaju vali, doživljaj ovaj, ne mož da se zaboravi. Ne postoje reći, niti pak stihovi da se ovo doživi, moraš doći hitno i uveriš se lično.

Vreme brzo prođe, ko čarobni san, krenuti se kući mora, dođe i taj dan. Sunce se rađa, budi se zora, na put se kreće, kući se mora. A nasred mora, evo vesti ove, Mareja pobedio naš Nole. Radost u duši svakog čoveka, s ponosom se izgovara ime Noleta, s ponosom se spominje njegovo ime, ponosni smo što je iz naše Srbije. I nek se već jednom svi uvere, jedan je jedinstveni naš Nole. Za sve ljude što ljubav vole, s Rolan Garosa, pehar posveti nam Nole!

Zlatom se zlate klasi žita, žurno se ka granici hita, već odavno spustila se tama, pređe se grčko-makedonska grana. I tako, do novog svitanja dana, posebno čar daruje beogradska panorama. Nekako je i sunce lepše i milije, ponosni smo sto smo iz nasše zemlje Srbije.

Završi se nezaboravni put do Egejskog plavog mora, brigom i ljubaznošću radnika Montesola.

Ljubica Stefanović, 62 godine
Zemun