Pesma sa III konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“ u kategoriji „Najbolja putopisna pesma“.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Fotografija: Liciderska srca Beograd
Moje srce ima raširene ruke
moje srce ima raširene oči
moje te srce razume
moje te srce voleti ume.
Dođi u moje srce
ako si tužan i sam,
napušten, bespomoćan.
Ova pesma je posvećena tebi
veruj meni – mojoj pesmi
veruj sebi.
Najlepši dan će osvanuti
ruke će ti biti raširene
oči pune sjaja – otvorene.
Bićeš srećan
setićeš se ove pesme
setićeš se mene
ljubav sej
ljubav daj – pružaj.
O ljubavi pričaj
nikad ne gubi nadu
i ako nemaš
svoj kutak (krov nad glavom)
u tvom i mom Beogradu.
Veruj meni milo moje
nekom tako stvari stoje
ali ako imaš volje
sutra biće mnogo bolje.
Mir u duši
sve prepreke ruši
u Beograd sam pre pedeset godina kročila
i sama sam se sa mnogim nedaćama suočila.
A ti,
koji si 2017. na ulici
gladan, bespomoćan i sam
a srce ti malo ljubavi
i razumevanja ište.
Nadu ne gubi
dođi u Krfsku
u svratište
i u Kumodrašku
u prihvatilište.
Nikada duhom ne kloni
Bogu se pomoli
i sebi govori
uz pomoć stručnih lica
izlaz postoji.
Želim i moraš ga naći
najviše se sam
moraš snalaziti – učiti
i snaći.
A ja – po malo a ja – a ja
iz Stacionara
još uvek se borim
za nas.
Čitam, govorim, pišem.
I zato želim
da se ove pesme
čuje glas.