Početna Magazin Godine Društvo Koliko biste bili stari da ne znate koliko vam je godina?

Koliko biste bili stari da ne znate koliko vam je godina?

Koliko biste bili stari da ne znate koliko vam je godina? To je zanimljiva misao, zar ne? Kako biste se osećali da ne znate svoje godine? Da li bi vam bilo 20, 17, 95 ili 5? Ovo je zbunjujuće, zar ne? Jer, ako ne znate koliko vam je godina, kako ćete znati kako da se ponašate?

To je zato što smo svi naučeni da se „ponašamo u skladu sa svojim godinama“. Ali, ako ne biste znali svoje godine, ne biste znali ni kako da se ponašate. Svi znamo da ljudi kojima je 40 ili 50 ili 60 ne bi trebalo da se ponašaju kao 17-godišnjaci. Ili kao 5-godišnjaci ili 95-godišnjaci.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Oni bi trebalo da se ponašaju u skladu sa svojim godinama, oni bi trebalo da se ponašaju kao „odrasli“. Ovo znači da postoje stvari koje smo mogli da radimo kada nam je bilo 17, a koje ne bi trebalo da radimo kada nam je 40 ili 50.

Jednom sam bila na predavanju sa Vejnom Dajerom* na kome je on ispričao sledeću priču. Jednog dana je bio na trčanju sa svojom ženom. Ispred njih se isprečila ograda i dok se on zaletao da je preskoči, njegova žena je viknula: „Ne možeš to da uradiš…“

Ali bilo je već prekasno i on je svejedno preskočio ogradu. Kasnije je njegova žena rekla: „Vejn, ne možeš tako da preskačeš ograde… tebi je 55 godina.“ A on je rekao: „Oh, zaboravio sam.“

Interesantno je kako shvatanje „godišta“ ograničava nas i naše poimanje toga šta možemo da uradimo. A za većinu nas, ovo je nešto čega nismo ni svesni, ali što se svejedno dešava.

Evo još jednog pitanja: Kako biste me doživljavali da mislite da mi je 42 godine? Verovatno biste mislili da sam aktivna žena sa mužem i decom i sopstvenom karijerom. A kada bih vam rekla da mi je 49? Kako me sada doživljavate? Malo drugačije, zar ne, zato što razmišljate da mi je skoro 50, što menja vaš doživljaj.

A ako bih vam rekla da mi je zapravo 59? Onda se vaša priča o meni ponovo menja, zar ne, i verovatno mislite – Gospode, ona je stara. Skoro joj je 60, uh to sve menja. A kada bih vam rekla da imam 62 godine?

Sada razmišljate, ovo je sjajno, ona se baš dobro drži. Pitam se kako se neguje. A tek ako bih vam rekla da mi je 69, pa onda biste verovatno mislili da sam ja deo antike.

Sve je u brojevima. Vaša priča o meni – o tome ko sam i šta bih mogla da radim. Cela priča je zasnovana na tome koliko ja imam godina. To će uticati čak i na vaš doživljaj ovog teksta. Što me dovodi do onoga o čemu bih zapravo htela da pričam.

Napisala sam mnogo knjiga i sve moje knjige se bave time kako mozak funkcioniše. Pod ovim podrazumevam načine na koje naše misli i priče utiču na naše iskustvo života. Otkrila sam da način na koji razmišljamo, način na koji gledamo na stvari, jeste ono što određuje da li smo trenutno srećni ili ne. To je zaista toliko jednostavno, ali većina nas još uvek ne zna ovu tajnu.

U vezi sa ovim, starenje je savršen primer načina na koji ovaj mehanizam funkcioniše. Iako većina ljudi ne primećuje šta se dešava, to se ipak dešava! Upravo zato sam počela ovaj tekst pitanjem „Kako biste se ponašali da ne znate koliko vam je godina?“

Pitala sam vas ovo zato što sam želela da istaknem snagu našeg poimanja starenja. Želela sam da primetite koliko naše shvatanje o starenju utiče na način našeg delovanja. Želela sam da primetite da kada ne biste znali svoju dob, vi ne biste znali kako da se ponašate.

Htela sam da primetite da svako doba ima svoja pravila ponašanja i takođe sam želela da primetite koliko ova pravila ponašanja utiču na to kako se vi danas ponašate i osećate. Kao i koliko ona utiču na to kako posmatrate ljude i kako o njima sudite! To je zaista prilično zapanjujuće.

Koliko ja mogu da primetim, potreban nam je novi „scenario“ kada je reč o starenju. Od našeg shvatanja o starenju, mi smo napravili zatvor – što je prilično blesavo uraditi – naročito budući da svaki čovek, žena i dete na ovom svetu, svi žele da budu slobodni. Slobodni da budu bilo ko bez obzira na njihov pol, veru, boju kože ili životno doba! Da li to važi i za vas?

A što se tiče moje krštenice, meni je… Šta sada mislite o meni?

*Vejn Dajer (Wayne Dyer) je američki pisac i predavač.

Tekst Babrare Berger napisan za portal Inner Self. Barbara je američki pisac čije se knjige prodaju širom sveta. „Ukratko/Fast food za dušu“ (izdata na 30 jezika), „The Awakening Human Being – A Guide to The Power of Mind“, „Are You Happy Now?“ (18 jezika).