Kako je moguće nasilje prema starijima u porodici?

U društvu koje se ponosi čvrstim porodičnim vezama, kako je moguće nasilje prema starijima u porodici?

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija: Lourdes Mendez / Unsplash

Smatramo sebe narodom koji neguje čvrste porodične veze. U Srbiji, kao i u mnogim drugim društvima sa snažno ukorenjenim porodičnim vrednostima, multigeneracijske porodice – one koje uključuju bar tri generacije koje žive pod istim krovom – još uvek su relativno čest oblik porodičnog života, posebno u manjim sredinama i ruralnim krajevima. Okrenuti smo jedni drugima i oslanjamo se jedni na druge unutar porodice i, neretko, familije.

Kako je onda moguće nasilje prema starijima u porodici? I šta ono, uopšte, podrazumeva?

Nasilje nad starijima u porodici

Vrste nasilja nad starijim osobama:

  • Psihičko / emocionalno nasilje — najčešći tip.
  • Finansijsko zlostavljanje — kontrola nad novcem, krađa, neujednačen odnos u imovinskom pravu.
  • Fizičko nasilje — prisutno, ali ređe u odnosu na psihičko i zanemarivanje.
  • Zanemarivanje — nedostatak brige, nisu obezbeđene osnovne potrebe, starija osoba je izolovana od društva.

Stariji ljudi često ne prijavljuju nasilje. Razlozi mogu biti: stid, osećanje krivice, strah od nasilnika, nepoverenje u institucije. Međutim, već i broj prijavljenih slučajeva ukazuje da nasilje nad starijim članovima porodice nije marginalan problem, već značajan, i prisutan u različitim oblicima.

Promene u savremenom društvu

Savremeni način života i brza modernizacija društva doneli su promene u dinamici porodičnih odnosa. Mlađe generacije sve češće preispituju tradicionalnu porodičnu hijerarhiju. Uz to, migracije ka gradovima i inostranstvu, promene u tržištu rada i rast broja užih (nukleus) porodica doveli su do fizičkog i emocionalnog udaljavanja između generacija.

U nekim slučajevima, stariji članovi porodice doživljavaju osećaj zanemarenosti ili gubitka značaja. Sa druge strane, mlađi moraju da balansiraju između poštovanja prema starijima i ostvarivanja sopstvenih potreba i ciljeva. Neretko, „srednje“ generacije unutar porodice postaju „sendvič-generacije“: pritisnuti su brigom i o mlađima (deci) i o starijima (roditeljima). Nedostaje institucionalna pomoć. Svojevrsno slepilo države za probleme brige i staranja unutar porodica dovodi do toga da je (prevelik) teret na pojedincu.

Socioekonomski činioci zlostavljanja starijih

Socioekonomski faktori koji povećavaju rizik zlostavljanja starijih osoba obuhvataju:

  • Socijalna izolacija starijih osoba, koja može biti posledica fizičkih ili mentalnih bolesti, gubitka prijatelja i članova porodice, kao i migracija mlađih članova porodice. Ova izolacija smanjuje društvenu interakciju starijih, čineći ih ranjivijima na zlostavljanje.
  • Negativan stav društva prema starijima, gde su oni često viđeni kao teret, ranjivi i manje vredni, što izaziva predrasude i stereotipe. Takav stav doprinosi manjku podrške i povećava rizik zlostavljanja.
  • Ekonomski problemi kao što su siromaštvo, nezaposlenost i ekonomska zavisnost starijih, pogotovo starijih žena, koje su često u ekonomski nepovoljnijem položaju. Ove okolnosti stvaraju uslove za nasilje, naročito ako su stariji zavisni od drugih članova porodice ili negovatelja.
  • Slabljenje međugeneracijske solidarnosti u porodicama, usled promena društvenih i kulturnih normi, uključujući i kulturu nasilja ili prenete obrasce nasilnog ponašanja sa generacije na generaciju.
  • Nedostatak adekvatne edukacije i podrške za one koji brinu o starijima, što povećava stres kod negovatelja i rizik od nasilja.
  • Migracije mlađih, siromaštvo i erozija međugeneracijske solidarnosti takođe doprinose nasilju.

Ovi činioci zajedno doprinose kompleksnoj slici socioekonomskog rizika koji može dovesti do zlostavljanja starijih osoba u porodici i društvu.

Počinioci nasilja prema starijim članovima u porodici

Članovi porodice kao što su deca, unuci i bračni partneri najčešći su počinioci nasilja. Razlozi uključuju finansijske probleme i frustracije.

Počinioci nasilja često imaju lične probleme kao što su zloupotreba alkohola, mentalni poremećaji, finansijski problemi, nezaposlenost i problemi sa zakonom. Stres i „sindrom sagorevanja“ kod negovatelja koji nemaju adekvatnu podršku unutar zajednice povećavaju rizik nasilja.

Porodični motivi nege često su isprepleteni sa finansijskom kontrolom nad starijim članom, a nasilje može biti oblik ispoljavanja frustracija, naročito u slučaju dugotrajne nege i bolesti starijih osoba.

Dakle, nasilje prema starijima u porodicama na Balkanu pokreću problemi počinilaca, socijalni i ekonomski faktori, nedostatak podrške negovateljima, strah i stigma žrtava, kao i složeni porodični odnosi i finansijski motivi.

Poštovanje kao temelj međugeneracijske saradnje

Mnoge multigeneracijske porodice u Srbiji i dalje funkcionišu na principima međusobne podrške i solidarnosti. Stariji često pomažu oko čuvanja dece, kućnih obaveza i finansijski, dok mlađi brinu o zdravlju i svakodnevnim potrebama svojih roditelja i baka i deka. Ovakav odnos nije zasnovan samo na dužnosti, već i na emotivnim vezama koje se grade tokom zajedničkog života.

Tradicionalno, u srpskoj kulturi se očekuje da mlađi članovi porodice pokazuju duboko poštovanje prema starijima. Ovo se manifestuje kroz slušanje saveta, kao i uključivanje starijih u važne odluke. U mnogim porodicama, baka i deka imaju autoritativnu ulogu – ne samo kao čuvari porodičnih običaja i istorije, već i kao aktivni učesnici u vaspitanju unuka.

Odnos mlađih prema starijima u multigeneracijskim porodicama u Srbiji oslikava kompleksan spoj tradicije i savremenosti. Iako se obrasci ponašanja menjaju, osnovne vrednosti – poštovanje, briga i solidarnost – i dalje ostaju temelj porodičnih odnosa. Budućnost ovih odnosa zavisiće od sposobnosti generacija da pronađu ravnotežu između očuvanja kulturne baštine i prilagođavanja savremenim životnim uslovima.

Potrebne su bolja institucionalna podrška, jasnije procedure prijavljivanja, senzibilizacija zdravstvenih i socijalnih radnika, ali i veća društvena svest da ovakvo nasilje nije “normalno” pa se ne može tolerisati.

Preporučujemo za dalje čitanje (PDF):