Iskustvo sa domom za stare

Svoje loše iskustvo sa domom za stare u koji je smestila tetku sa demencijom opisala je za „Politiku“ Biljana Popmijatov. O ovome treba što više pričati i pisati. Postoje dobri i loši domovi. Ovi potonji neće prestati da postoje zato što se naše društvo i dalje pravi da nam domovi za stare nisu potrebni.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Prošlog meseca sam odvela tetku u dom za stare jer je ostala bez kućne nege. Od moždanog udara je nepokretna i ima napredujuću demenciju. Preporučili su mi dom na obali Dunava. Cena: 850 evra plus troškovi.

Utisci prilikom prve posete

Glavna sestra mi je prilikom prve posete pokazala prostorije i dvorište u koje, kako je rekla, insistiraju da svakog dana izvode korisnike. Soba je bila poprilično mala, ali je delovalo da će nedostatak prostora biti uveliko kompenzovan lepim i prostranim dvorištem sa pogledom na reku i šumu.

Malo sam se štrecnula kad su mi rekli da korisnike kupaju jednom nedeljno. Pitala sam da li je moguć dogovor da tetku kupaju bar dva-tri puta sedmično. Dobila sam malo neodređen, ali ne i odričan odgovor.

Ono što je trebalo da mi upali „crvenu lampicu“ bilo je uputstvo glavne sestra da ne verujem baš u sve na šta se korisnici žale.

Loše iskustvo korisnice doma za stare

Tetka se tokom prve tri nedelje žalila da joj ne daju da pije vodu i da je hrane nestrpljivo i grubo .Ujutru korisnike pozdravljaju sa „Dobro jutro, mrtvaci“. Tetki govore da nemaju vremena za njene gluposti. Ljudi oko nje tetki su izgledali kao da su u strahu.

Posle više od tri nedelje nisu je nijednom odveli u dvorište, niti u trpezariju na ručak. Osećalo se da već neko vreme nije okupana.

Lično sam videla kako žena koja je ležala pored nje (skoro potpuno nepokretna) pokušava da pije vodu iz flaše sa širokim grlom i ne uspeva. Kad sam medicinskom tehničaru skrenula pažnju da ona ne može da pije iz te flaše, rekao je: „Ma može, nego samo nešto danas…“ Nije završio rečenicu i nije doneo drugu flašu.

Kap koja je prelila čašu desila se krajem tog prvog meseca. Prilikom posete zatekli smo u krevetu pored tetke dvoje zaposlenih u domu kako spavaju. Kako je direktor doma naknadno objasnio to je bračni par, tako da nema problema.

Tetka je i dalje bila neoprana i imala je podliv na obrazu. Kada smo zatražili objašnjenje – prvo od dvoje uspavanih, a zatim od glavne sestre i direktora – svi su najpre poricali da ima podliv, onda su tvrdili da se naslonila na sto, da bi na kraju došao neko ko je čuo da im je ispala iz kolica kad su je kupali. Niko, naravno, nije ništa javio porodici.

Teška lekcija za građane, velika sramota za društvo

Tetku sam po kratkom postupku prebacila na drugo mesto. Iz tog doma nikada nije stiglo ni objašnjenje ni izvinjenje. Jedino što sam dobila bila je poruka preko Vajbera o tome koliko dugujem za dodatne usluge i izveštaj lekara. U tom izveštaju se navodi sledeće:

„Uvidom u dokumentaciju/primopredaju navedeno je da je pacijentkinja zatečena naslonjena obrazom na površinu stola.“ Dokumentaciju nikad nisam videla i ne znam o kakvoj je „primopredaji“ reč.

Da ponovim, tetka je nepokretna i ležala je u bolničkom krevetu sa rešetkama iz kojeg često nije uspevala da dohvati ni vodu sa stola, a kamoli da se podigne iz njega i nasloni obrazom na površinu stola.

Lekcija je naučena. Oprez, i pre svega: verujte u sve na šta se korisnici žale.

Tekst Biljane Popmijatov objavljen je na sajtu Politika.rs
Izvor: Politika
FotografijaJulia Mirvis sa Pixabay
*Podnaslove je unela redakcija portala Penzin radi lakše čitljivosti