Internet i društveni mediji podjednako su deo uzroka, ali i rešenja za usamljenost. Treba znati da svako, u bilo kom životnom dobu, može biti usamljen, ali i da svako, u bilo kom životnom dobu, može da doprinese smanjivanju usamljenosti, svoje ili tuđe.
Mnogo je suprotstavljenih tvrdnji u vezi sa tim da li su internet i društvene mreže zaslužne za pomaganje ili podrivanje napora britanskog društva da se smanji usamljenost, piše Trejsi Robins za Joseph Rowntree Foundation.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Dok neke studije ukazuju da npr. internet smanjuje depresiju kod starih, druge, naprotiv, ukazuju da upotreba interneta može uticati na sposobnost mladih da ostvare smislene veze, da se kod mladih stvara tzv. digitalna demencija.
Trejsi Robins smatra da je su internet i društveni mediji podjednako deo uzroka, ali i rešenja za usamljenost. Ljudima su potrebni ljudi i ljudima su potrebne veze, podrška bližnjih, prijatelja. Iz ovih veza često se stvara složeno mnoštvo online i offline odnosa.
Način na koji generacije doživljavaju internet i društvene medije veoma se promenio, a taj doživljaj je dobro opisala jedna 30-godišnja Njujorčanka rekavši da nam je, da bi smo bili manje usamljeni, potrebno „nešto kao društvene mreže, ali da je fizičko“.
Usamljenost je subjektivna stvar. Ako je neko sam, ne znači i da je usamljen. Usamljenost je neusklađenost između onih odnosa koje imamo i onih koje želimo.
Trejsi se slaže sa internet obukom za sve – bez obzira na godine. Ali smatra da bi sama obuka trebalo da bude podjednako moćna kao i sama sposobnost upotrebe interneta. Dakle:
- postojanje razloga da se ustane i izađe
- povećana samouverenost u učenju nove veštine
- biti deo grupe koja svojim članovima pruža podršku u zajedničkom učenju nove veštine
- upoznavanje ljudi iz svog okruženja
- stvaranje zajedničkog iskustva koje može biti osnova novih prijateljstava na mreži i van nje
Naravno, ovo treba da bude i polazište za sticanje novih znanja ili za nove aktivnosti. Trejsi zaključuje da bi svi da trebalo zapamtimo da svako, u bilo kom životnom dobu, može biti usamljen, ali i da svako, u bilo kom životnom dobu, može da doprinese smanjivanju usamljenosti, svoje ili tuđe.