Garantovana socijalna penzija – važno nacionalno pitanje

Dr Rajko Petrović sa Instituta za evropske studije piše o tome da je garantovana socijalna penzija važno nacionalno pitanje, podjednako važno kao i pitanje podsticanja rađanja dece. Prenosimo tekst sa portala In4S.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Za nekolko godina Srbija će se suočiti sa ozbiljnim problemom o kome se malo priča, a to je problem armije građana koji će napuniti 65 godina starosti, a da nemaju dovoljno radnog staža za uživanje penzije. To se posebno odnosi na generacije rođene 1960-ih nadalje, generacije zatečene raspadom bivše Jugoslavije, propašću privrede i ekonomije, besomučnom rasprodajom nacionalnih bogatstava, te ratovima i sankcijama.

Usled nemogućnosti države da im 1990-ih i 2000-ih obezbedi uslove za stabilan radni odnosi ili radni odnos od koga mogu pristojno da žive, mnogi pripadnici ovih tzv. izgubljenih generacija usmerili su se na aktivnosti u okvirima sive ili čak crne ekonomije kako bi sebi i svojim porodicama obezbedili egzistenciju.

Loša slika neposredne budućnosti

S obzirom da je prema popisu stanovništva iz 2011. godine prosečna starost u Srbiji 42,2 godine, jasno je da nas uskoro očekuje scenario u kome će stotine hiljada građana naše zemlje imati dovoljan broj godina za uživanje penzije, ali ne i radni staž na osnovu kog bi ostvarili istu. Treba istaći da danas u Srbiji živi više od 200.000 ljudi starijih od 65 godina koji ne primaju penziju, a među njima prednjače žene sa čak 85 odsto udela. Posebno je poražavajuće to što u 18.000 domaćinstava u kojima žive penzioneri ni jedan bračni drug ne dobija penziju.

Na jednog penzionera trebalo bi da dolaze tri radnika. Srbija je sve bliža scenariju u kome na jednog penzionera dolazi samo jedan radnik. Dovoljno je pogledati primer Vojvodine, gde na 100 radnika dolazi skoro 80 penzionera. Sa nastavkom demografskog pada Srbije, odnosno niskih stopa nataliteta i odliva radno sposobnog stanovništva u razvijene zapadne zemlje, te sa porastom broja starih našu zemlju očekuju veliki ne samo ekonomski i socijalni, već i politički, bezbednosni i drugi izazovi. Protesti, nemiri na ulicama, divlji rast sive i crne ekonomije, povećanje nasilja u porodici i, nažalost, broja samoubistava ljudi koji bi se suočili sa bedom zbog nedostatka sredstava za život samo su neki nemili, ali realni scenariji koji nas očekuju ukoliko se država ozbiljno i sistematski ne prihvati rešavanja ovih problema.

Garantovana socijalna penzija – za dostojanstven život

Predlog ministra za brigu o selu i predsednika PUPS-a Milana Krkobabića da se u narednom periodu uvede garantovana socijalna penzija poslednji je alarm za državu i sve nas da se opredelimo u kakvom društvu želimo da živimo – društvu u kome je profit iznad svega, u kome je sebična i navodno samodovoljna individua u fokusu pažnje ili u solidarnom i odgovornom društvu koje će brinuti o svim ugroženim kategorijama stanovništva – deci, osobama sa invaliditetom, starima i drugim.

Garantovana socijalna penzija podrazumevala bi da svaki građanin nakon napunjenih 65 godina života, a koji pritom nema dovoljno godina radnog staža, dobija iznos od 100 evra mesečno. Da li je to dovoljno za kvalitetan i dostojanstven život? Nije. Da li država u ovom trenutku može da izdvoji više od toga? Teško, ukoliko želimo da stvorimo održiv i stabilan sistem garantovanih socijalnih penzija.

Ljudi koji nisu stekli radni staž nisu neradnici. To su ljudi koji su se našli u vrtlogu tranzicije, ratova i neizvesnog života. Mnogi od njih su, uprkos tome, osnivali porodice, vaspitavali i školovali decu, radili razne fizičke, seoske i svakojake poslove i na taj način dali ogroman doprinos državi i društvu. Svako od nas, na kraju krajeva, ima nekoga u užoj ili široj porodici ko spada u kategoriju stanovništva koja bi bila obuhvaćena sistemom garantovanih socijalnih penzija – roditelje, dedu, babu, strica, ujaka ili nekog drugog. Mnogima od njih, a posebno onima koji žive na selu i imaju nešto zemlje, sadnica i stoke, takav vid stabilnih primanja značio bi mnogo.

Dakle, možda ne dovoljno, ali mnogo sigurno. Mladi i radno sposobni, koji uredno isplaćuju svoje poreze i druge dažbine državi, a u koje i sam spadam, najviše bi u budućnosti podneli teret uvođenja garantovanih socijalnih penzija. Smatram, međutim, da je to naša obaveza, ljudska i patriotska, jer dostojanstven ljudski život u zemlji u čijem ustavu je još 1835. godine stajalo da svaki rob koji stupi na srpsku zemlju postaje slobodan čovek, ne može i ne sme imati cenu.

Izvor: IN4S
Fotografija: Marko Mihajlovic sa FreeImages

Podnaslove unela redakcija Penzina.