Postoje dve vrste genijalnosti. Jedna je primetna odmah, u mlađim godinama određene osobe. Druga se, pak, javlja tek u kasnijem životnom dobu, kod sredovečnih i starijih ljudi.
Neki ljudi uspeh postignu i obogate se već u svojim 20-im. Međutim, iako se o mladim i uspešnim više priča, ako čovek nije postigao uspeh, obogatio se i dokazao u mladosti, ne znači da neće nikad. Neki ljudi, jednostavno, poseduju drugu vrstu genijalnosti.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Kad razmišljamo o geniju, skloni smo pričama o neizmerno nadarenim pojedincima koji postignu puno, a još nisu u zrelim godinama. U takvom obrascu ima i istine. Do mnogih kreativnih otkrića došli su ljudi koji su tada bili u 20-im.
Albert Ajnštajn objavio je pet revolucionarnih radova iz fizike sa 26 godina. Orson Vels je snimio „Građanina Kejna“ kad je imao 25 godina. Kad je zaradio prvu milijardu dolara, Bil Gejts je imao 31 godinu, a Mark Zakerberg je to učinio kad je bio osam godina mlađi.
Ipak, nauka pokazuje da je to samo deo priče. Postoji sasvim druga vrsta genijalnosti koja se manifestuje tek u zrelim godinama.
Konceptualisti i eksperimentalisti
Ima mnogo primera genija koji svoj doprinos društvu nisu dali sve do svojih 40-ih ili 50-ih godina. Čarlsa Darvina je imao 50 godina kada je objavio revolucionarno delo „O poreklu vrsta“. Marka Tvena je sa 49 godina završio roman „Haklberi Fin“.
Prema detaljnom i fascinantnom istraživanju Dejvida Galensona, ekonomiste sa Univerziteta u Čikagu, genijalnost se obično pokazuje ili dok je osoba veoma mlada ili mnogo kasnije, oko 50. godine života.
Razlog tome je taj što postoje dva vrlo različita vida kreativnosti. One osobe koje rano zasijaju, i ponekad rano pregore, Galenson naziva konceptualistima. Njihovo najbolje delo obično je rezultat briljantne, radikalne, sveobuhvatne ideje.
Konceptualni inovatori poput Pabla Pikasa i Alberta Ajnštajna su uspeli dok su bili mladi. Osobe koje spadaju u ovu grupu, planiraju unapred, jasno predstavljaju svoje ideje i strukturirano dolazite do cilja. Uz to, nove ideje im najčešće sinu.
Međutim, postoji i nešto duži put do genijalnih postignuća. To je put kojim je krenuo Darvin kada je decenijama detaljno posmatrao prirodu i sastavljao svoju teoriju. Ili kad je Tven deset godina prepravljao i revidirao Haka Fina. Ove ljude Galenson naziva eksperimentalisti.
Ovi geniji ideje dobijaju tokom vremena, gradeći ih na pokušajima i greškama. Taj proces posmatranja i usavršavanja traje neko vreme i zato oni rezultate postižu tek u pedesetim godinama.
Eksperimentalisti poput Virdžinije Vulf i Čarlsa Darvina do ideja su dolazili oslanjajući se na prošla iskustava i greške. Genijalci iz ove grupe daju sebi dovoljno vremena za razvoj ideja i ne žure sa zaključcima.
Uspešni preduzetnici – retko kad mladi
Istraživanja pokazuju da je prosečna starost osnivača uspešnih preduzeća oko 44 godine. Inc.com navodi kao primere Tonija Rajana iz aviokompanije Rajaner do Garija Burela iz Garmina.
To nisu klinci koji su jednog dana dobili ideju u svojoj studentskoj sobi već veterani industrije koji su shvatili bolji način na koji će raditi stvari i onda su pokrenuli kompanije kako bi iskoristili ta saznanja. Ukratko, oni su eksperimentalisti. Iako dobijaju manje medijske pažnje, i oni su geniji.
Izvor: Inc.com