Da li su greške u poreskim rešenjima slučajne?

Dragoljub Rajić iznosi sumnju da su greške u poreskim rešenjima slučajne. Pri tom, za svaku žalbu, građanin mora da plati taksu, piše novinarka časopisa „Biznis i Finansije“. Po broju ovih taksi, pak, Srbija je među prvima u Evropi.

U Srbiji, da bi poreski obveznik pokrenuo postupak žalbe na rešenje državnog organa, bilo da je u pravu ili ne, prvo mora da plati taksu. Takse za žalbe na rešenja državnih organa kreću se od 480 dinara do 1.970 dinara, piše Danijela Nišavić za BiF.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Dragoljub Rajić iz Mreže za poslovnu podršku kaže da ima od 190 do 240 ovih taksi na nivou republike i lokalnih samouprava, sudova i drugih organa. Srbija je tako, po broju ovih taksi, među prvima u Evropi. Rajić navodi, kao primere Češku koja ima 67 taksi, Slovačku – 49 i Austriju – 70.

Nema odgovornosti države za greške u poreskim rešenjima

U Srbiji „ne postoji ni finansijska, ni lična odgovornost državnih činovnika koji krivo tumače propise i time nanose štetu građanima i privrednim subjektima. Zato se stiče utisak da je njima svejedno kakva rešenja izdaju“, kaže Rajić.

Kaže da u nekim evropskim zemljama, državna uprava finansijski snosi odgovornost za svoje greške.

„U 16 država Evropske unije pravilo je da se novac od takse plaćene za žalbu na poreska, sudska i rešenja lokalnih samouprava uvek vraća uplatiocu ukoliko je došlo do greške poreskog, sudskog ili drugih organa. Takođe, sva kamata na dug nastala u međuvremenu se otpisuje“, kaže Rajić.

U nekim zemljama Evropske unije ne morate platiti porez ako imate dokaz da je pogrešno obračunat. Porez plaćate tek kad poreski organ načini ispravku.

Nasuprot tome, u Srbiji na svako poresko rešenje u kome su napravljene kardinalne greške u obračunu porez mora da se plati. Razlog tome je, kako objašnjava Rajić, što teče kamata koja godišnje iznosi i preko 16 odsto.

Što više grešaka u poreskim rešenjima – to bolje za državu

Apsurdno je i što kada se građani žale na rešenje Poreske uprave, žalbu podnose sekciji Ministarstva finansija u kojoj rade isti činovnici koji su prethodnih godina radili u poreskim upravama. Trebalo bi da o rešenju građana odlučuju nezavisni stručnjaci za primenu poreskih propisa.

„Zato trenutno preko 15.000 žalbi čeka godinu do dve na odgovor, a za sve to vreme pravna i fizička lica moraju da plaćaju kamatu. Onda najčešće taj drugostepeni organ donosi odluku protiv vašeg interesa, često i protivzakonitu i čak protivnu internim pravilima Poreske uprave… Na kraju, obraćate se Upravnom sudu koji opet godinama ne donosi rešenje, a vaša kamata raste. Pritom, na svakom tom koraku plaćate taksu na žalbu, nekad i četiri, pet puta u procesu.“

Poreski obveznici u Srbiji su 2020. godine, kako ocenjuje, dvostruko više nemoćni i obespravljenim u ovim kafkijanskim procesima nego 2008. godine. Privatna imovina poreskih obveznika je uvek na meti nedosledne države, smatra Rajić.

„Što više grešaka i netačnih obračuna to bolje za državu, jer će se budžet više puniti. Sistem određivanja visine i naplate poreza u Srbiji idealan je za korupciju, podmetanja i zloupotrebe, jer je poreski obveznik sitna riba u odnosu na sistem i jako teško dokazuje propuste u radu poreskih organa“, naglašava.

Sumnjiv broj grešaka u rešenjima o porezu na imovinu

Takse na žalbu su u prethodnom periodu bile aktuelne jer je veliki broj Beograda dobio nova rešenja za porez na imovinu koji je, u pojedinim slučajevima, bio veći i do 100 odsto. Pri tom, povećanje poreza nije srazmerno rastu vrednosti kvadrata nekretnina.

Broj grešaka u ovogodišnjim rešenjima o porezu na imovinu je sumnjiv, smtra Dragoljub Rajić. Naime, gotovo svako drugo izdato rešenje ima grešaka ili nelogičnosti.

Ovo je još jedan način da se dodatno napune budžeti lokalnih samouprava. Oni su su značajno smanjeni sa izbijanjem kovid-19 pandemije i potrebom države da centralizuje trošenje novca iz budžeta tokom krize.

Izvor: Biznis & Finansije
Ilustracija: Eric Perlin sa Pixabay

Podsećamo: