Priča sa III konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“, kategorija „Najbolja ženska putopisna priča“.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Crteži autorke Bojane Frank
Tog davnog leta, sasvim slučajno, ponudili su mi mesto crtača arheoloških nalaza na lokalitetu Padina, otkrivenom na obali Dunava. Sistematska arheološka iskopavanja rađena su tokom sedme decenije XX veka, a po bogatstvu i raznolikosti pronađenih kulturnih slojeva, naročito za periode preistorije, Padinu čini jednim od najvažnijih arheoloških nalazišta u Đerdapu. Istraživanja je vodio akademik dr Borislav Jovanović.
Sazanje da ću učestvovati u naučnom istraživanju tako daleke prošlosti, crtati još neotkrivene nalaze, odmah me je osvojilo. Moja studentska radoznalost i crtački dar poveli su me na put – u traženju još jednog civilizacijskog ključa.
Iz Beograda smo krenuli brzim turističkim brodom niz Dunav, uživajući u divnim predelima Đerdapa. U jednom trenutku, ugledala sam Trajanovu tablu sa uklesanim tekstom na latinskom i ukrasnog orla raširenih krila, dok je postojano i dostojanstveno nadgledao stare puteve Rima.
A mi smo nastavili da plovimo dalje – u još dalju i neotkrivenu prošlost.
Kada smo stigli na odredište, nekadašnja karaula blizu Dunava postala je naš privremeni dom, mada je mene više podsećala na letnjikovac. Priroda me je osvojila bujnim zelenilom, ujutru smo se umivali na šumskom izvoru, ptice su se tiho oglašavale sve do duboko u noć, a na nebu, nikada toliko mnoštvo zvezda videla nisam. Najdraže mesto zajedničkog okupljanja bio je sto u dnu travnatog dvorišta, gde smo obedovali i provodili divne večeri uz svetlost fenjera.
Već prvih dana po dolasku, sa lokaliteta su počeli da stižu arheološki nalazi: alatke od kamena, delovi alatki od kojih su pravljeni koplja i strele, koštani nalazi, posuđe od keramike. Svaki nalaz sam morala da izmerim, osmotrim i verno prenesem na papir.
Jedna glinena posuda bez nekoliko obodnih delova, posebno je privukla moju pažnju. Nečije vredne ruke ukrasile su je nizovima utisnutih kvadratića, prateći njen ovalni oblik. Na sačuvanom delu oboda posude, pružao se neupadljiv ukras čineći tako skladnu celinu. Bila sam iznenađena koliko maštovitom izradom, toliko i njenim savremenim izgledom.
Poželela sam da posetim otkriveno naselje i vidim odakle dolaze predmeti koje crtam. Već sledećeg jutra, ekipa arheologa me je pozvala da posetim lokalitet. Kada sam stigla na teren, radnici, arheolozi i arhitekte, već su uveliko radili – svako za svojim poslom – kao na velikom gradilištu.
Jedan od arheologa poveo me je kroz naselje i pokazao otkrivene osnove kuća, ognjišta sa komadima grnčarije, objasnio mi je način sahranjivanja na tek otkrivenom grobu, nad kojim je stajao kameni oblutak sa skladno uklesanom šarom.
Prolazila sam pažljivo i sa strahopoštovanjem, jer sve što sam videla potpuno me je iznenadilo i duboko dotaklo. Popela sam se na obližnju uzvišicu, odakle se videlo celo naselje. Nekada su tu živeli ljudi, nosili se sa izazovima prirode i života, neko je tu napravio onu prelepu glinenu posudu, isklesao onaj kameni oblutak. Sve njihovo bilo je tu – još odavno. I Oni i Mi, pleli smo svoje životne niti baš ovde – kroz neuhvatljivo vreme – pod budnim okom zagonetnog pratioca života.
Sumrak se spuštao lagano, nečujno najavljujući kraj radnog dana. Radnici su odlagali svoje alatke uz obližnju kolibu, arheolozi su skupljali svoj pribor i nalaze – sve je bilo spremno za povratak.
Tišina je ponovo zavladala nad prastarom naseobinom, vraćajući joj mir prošlosti. Osetila sam neku posebnu lepotu u tom smiraju dana, kao da je sve nekako zastalo za tren – samo tišina, nebeski čista. Jedino se Dunav povremeno oglašavao zapljuskujući obalu. Zavidela sam mu, jer on je sve već video i znao.
Pozvali su me da pođemo.
Sledećih nekoliko dana završavala sam crteže nekoliko koštanih nalaza i kamenog oblutka, poslednje što je stiglo sa lokaliteta. Naš boravak se bližio kraju pa smo počeli da se spremamo za odlazak. Poslednje večeri smo dugo pričali o istraživanju Padine, a ja sam se osećala kao deo velike porodice, koja je važan posao privela kraju.
Sa ovog putovanja, kao uspomenu, ponela sam kopije crteža glinene posude i kamenog oblutka rađene na pausu, i noćni zov šumskih ptica.