Bogoljub Karić zahteva da bude mlađi

Bogoljub Karić koji je, kako navode, poslovni čovek i političar, zahteva od Grada Kragujevca da mu promeni datum rođenja jer bi hteo da bude mlađi. Ne, nije „njuz“. Objašnjenje koje je dao zvuči još neverovatnije. I bahatije.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Bogoljub Karić podneo je na svoj 65. rođendan gradskoj upravi Kragujevca zahtev da mu se promeni godina rođenja. Traži da u dokumentima piše da je 20 godina mlađi. Traži da se utvrdi da je rođen 17. januara 1974. godine u Peći, a ne 17. januara 1954. godine, kako je upisano u matičnoj knjizi.

Njegov zahtev je, kako navodi u saopštenju, zasnovan na važećim zakonima i nespornim činjenicama.

Ne želi da bude na teretu države

Bogoljub Karić kaže da želi da radi još najmanje 20 godina punom snagom. Navodi da mu je i želja da puni budžet Republike Srbije, Fond penzijskog i invalidskog osiguranja, Fond zdravstvenog osiguranja i sve druge državne fondove. Naglasio je da je sve to i do sada radio. Pa ne želi, je l, da prestane.

Zahtev je, kaže, podneo jer se još uvek oseća sposobnim da radi, da donosi dobrobit porodici i celom društvu. Sa druge strane, ne želi da se penzioniše i da bude na teretu budžetu Srbije, Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja i Fondu zdravstvenog osiguranja.

Smatra da zakoni koji čoveka samo zbog datuma rođenja proglašavaju starim i nepodobnim za rad moraju da se menjaju. On je zahtev podneo ne samo zbog sebe. Učinio je to i zbog svih onih koji se isto tako osećaju i koji misle da čovek nikada nije star.

Napomena Penzina, portala čiji je moto „Energija je večna!“

Čoveka sigurno ne određuju (samo) njegove godine. Ali ga i te kako određuju velika sredstva, a male sposobnosti. Određuju ga za vjek i vekova, da se pamti i da se prepričava.

Bogoljub Karić je ovim svojim zahtevom, bez i malo stida, uvredio sve penzionere, ali i sve one građane koji su zdravstveno osigurani. A to su skoro svi građani Srbije. Jer ispada da su svi oni koji koriste zdravstveno osiguranje i koji primaju penziju – na teretu države!

Niko ne brani Bogoljubu Kariću da nastavi da radi. Baš kao što niko ne može da ga natera da koristi zdravstveno osiguranje. Sam je, kako prenose mediji, naveo da je granica od 65 godina kao vreme za starosnu penziju, u suprotnosti i sa Zakonom o radu i sa drugim zakonima. Ovi zakoni omogućavaju rad bez ograničenja godina života, odnosno do kraja života.

Granica od 65 godina može biti (kao što se često dešava) znak poslodavcu (čak i kad je poslodavac država) da je zaposleni „zreo“ za penziju. Taj i takav zaposleni, običan građanin, ne može protiv takvog „mišljenja“ poslodavca faktički ništa i prinuđen je da se penzioniše.

Bogoljub Karić od onih, njemu veselih, a većini građana Srbije tragičnih, 90-ih godina XX veka, nije običan građanin. I nema nikog ko bi mu rekao da je „zreo“ za penziju. Zašto je onda osećao potrebu da običnim građanima saopšti da su „teret“?

Da ne spominjemo one kojima su poslovi na kojima su radili uništili zdravlje pa su jedva nekako dočekali uslov za penziju. One koji i u penziji rade neprijavljeni jer moraju. One koji uplaćuju zdravstveno osiguranje, ali zato što rade po ceo dan, ne mogu da koriste to zdravstveno osiguranje jer naš državni zdravstveni sistem uglavnom traži slobodno vreme za korišćenje.

Treba li i nas uništiti, kao što, kako onomad reče Karić u razgovoru sa Jelenom Obućinom, treba raditi sa zgradama starim po sto godina?

 

Izvor: RTS