Pesma sa III konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“ u kategoriji „Najbolja putopisna pesma“.
Fotografija: Mostar
Putujem kući.
Uz mene Neretva priča
koliko puta je oteta bila,
koliko je suza u boji rubina
iz zelenog oka istočila,
koliko kamenja srušenih mostova
od bijesa je u pijesak smrvila.
Priča li, priča…
I čas mi s desna, čas s lijeva vijuga,
čas od radosti pršti i svjetluca,
čas joj u šumu neka duboka tuga
dok prema moru jezikom paluca.
Vijuga, vijuga…
Čas mi se čini k’o zmija ljutica,
čas djevojka u svilu odjevena,
u zlatu sunca hladna ljepotica
sva blista smaragdom okićena.
I kaže, ide na bal.
Rastajemo se na ušću.
Ja ću uz obalu dalje,
a na nju čeka val.