Priča sa III konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“, kategorija „Najbolja putopisna priča iz Srbije“.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Fotografija: Srna na Paliću
Turistička organizacija „Alkoturs“ iz Inđije predlaže da našu ekskurziju realizujemo 25. maja. Bunimo se i ne prihvatamo. Ne slažemo se što je na radnom danu a i rano nam je. Otkud baš u maju – što nije u junu, nešto kasnije.
Kao preko kolena prelomismo i prihvatismo ponuđeni termin.
Prethodnih dana, vreme kišovito, tmurno i prohladno.
A taj dan, petak, 25. maj, vreme kako se samo poželeti može. Sunčano i vedro, temperatura umerena. Ne osećaš ni toplotu ni hladnoću. Pirka neki stidljiv vetrić i donosi miris bagrema i lipa.
Polazimo negde oko osam časova. Autobus čist, lep, udoban i moderno opremljen. Vozač, Mića, bivši pilot, ima i letačku dozvolu. „Polećemo“ u pravcu Pećinaca, ne za Inđiju. Turistički vodič Gordana – Goca, mila, simpatična, prijatna i draga osoba. Dočekuje nas sa osmehom. Putnici veseli i radosni.
Dolazimo u Bešku, na dunavski most. Dole nisko, ispod njega teče stešnjen Dunav. Prelazimo preko.
Dobar dan, Bačka. Dobar dan, ravnico!
A ravnici nigde kraja. Kao da se i ona pomera i klizi zajedno sa nama. Kao što Mika Antić u jednoj pesmi reče:
„To je zemlja bez odjeka
Tu ništa ne vraća dozive
Popiju ih daljine.
Jata lete u mestu i mogu se uzbrati.
Sve se priginje zemlji.
Sve je na dohvat ruke.
Ne moraš da se penješ,
Samo se uputi ravno, po vrežama od zlata,
I posle desetak koraka, već hodaš po nebesima.“
Dobar dan, ravnico!
Preko Srbobrana, Feketića i Malog Iđoša „starom džadom“ stižemo u Bačku Topolu i krećemo za Zobnaticu. Zobnatica, nekad čuvena ergela. Razgledam muzej konjarstva, deo zobnatičkog imanja i štale. Ljubazni domaćini su nam omogućili jahanje konja i vožnju kočijama sa konjskom zapregom.
Zapažamo da Zobnatica nije više kao nekad. Oseća se zamor i zaostajanje. Neko je ubacio u rikverc.
Da li je moguće da više ne volimo konje?
Iz Zobnatice krećemo za Palić. Približavamo mu se sa istočne strane, u blagom luku. Već iz daljine vidi se velika vodena površina spojena se nebom. Voda namreškana vetrom. Palićko jezero – dragulj severa. Prolazimo šetalištem pored jezera. Svuda parkovi, čisti i lepo uređeni. Zelenilo i cveće na sve strane. Oseća se drugi ritam života.
Dobar dan, Evropo! Juno pot kivanok!
Oko nas građevine čudnih oblika i stila. Krovovi, prozori, zabati, ornamentika na fasadama – sve ima svoj šarm. Palićka arhitektura. Mnogo lepo. Nođvonjo!
Posle lepog ručka u udobnom restoranu vile „Viktorija“ odlazimo na jezero. Vožnja pedolinama po jezeru, u dvoje, u četvoro, pojedinačno. Sve vri i ključa. Smeh i vesela graja na sve strane. Svuda oko nas puno lepog i šarenog sveta.
Lepota svega krade nam vreme. Već je 16 časova. Odlazimo u zoološki vrt. Dočekuje nas opet zelenilo sa puno raznobojnog cveća.
Neko bosonog „stao u farbu“ i protrčao stazom kroz vrt. „Tragovi“ njegovih stopala pokazuju nam kuda da idemo.
Dobrodošlicu nam žele razne životinje. Začuđene kamile i žirafe. Radoznali majmuni. Deprimirani slon. Dostojanstveni medvedi. Nojevi sa opuštenim perjem kao da su pokisli. Gazda lav se pravi važan i pozira svima.
Negde između kaveza čuje se razgovor. Kažu da je mnogo lepo. Trebali smo doći ovde odmah i mnogo ranije, i ostati još dugo dugo.
Ispraćaju nas pauni, oni pravi sa svojim divnim repovima i onaj veštački napravljen od raznobojnog cveća.
Nikako da krenemo nazad. Uhvatio nas Palić i za noge i za ruke, a naročito za oči, pa ne pušta. Tek u 17 i 30 krećemo kući. Doviđenja, Paliću. Doviđenja, lepoto, i hvala ti. Doći ćemo ti opet!
Negde oko 20 i 30 časova stižemo kući, radosni i bogati utiscima. Imali smo uspešnu ekskurziju:
„Zato što je vreme bilo divno.“
„Zbog udobne i sigurne vožnje – bravo, Mićo!“
„Imali smo finog i nenametljivog vodiča – samo tako Goco!“
„I izvanrednu relaciju – preporučujemo je i drugima.“
Bilo je kao u „tamnom vilajetu“:
Kaju se oni koji nisu išli – zato što nisu išli.
Kaju se oni što su išli – zato što nisu ostali još.
Najviše se kaje