Zašto veći broj penzionera nije tužio državu zbog smanjenja penzije?

Broj od 60.000 pokrenutih postupaka ne izgleda mali kada se ima u vidu situacija u Srbiji. Gledano sa strane, procenat penzionera koji se do sada odlučio na ovaj potez deluje zaista kao mali. Jovan Tamburić piše o mogućim razlozima zašto veći broj penzionera nije tužio državu zbog smanjenja penzije.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Država je samo smanjivanjem penzija „uštedela“ 840 miliona evra u periodu od 1. novemra do 30. septembra 2018. godine. Logično se postavlja pitanje zašto je postupke za povraćaj neisplaćenih delova penzije pred Fondom PiO i sudovima pokrenulo oko 60 hiljada od oko 850 hiljada oštećenih penzionera i naslednika penzionera koji su u međuvremenu preminuli.

Odgovor na njega je kompleksan i nalazi se u otvorenosti i demoktratičnosti postupka donošenja Zakona o privremenom uređivanju načina isplate penzija, stepenu medijskih sloboda u Srbiji, stanju nazavisnosti, slobode i efikasnosti pravosuđa, odnosom advokata prema problemu, visokih sudskih taksi kao i mentalnom i ideološkom odnosu starijih građana prema „svojoj državi“.

Razloga za manji broj pokrenutih postupaka, u koje ubrajamo parnične i upravne postupke, ima više. Od njih ističem:

1)

Postupak za donošenje Zakona o privremenom uređivanju načina isplate penzija 2014. godine je bio netransparentan, bez javne rasprave i u senci predizbornh obećanja da penzije neće biti smanjivane pa su penzioneri i šira javnost bili prilično iznenađeni njegovim usvajanjem. Očigledno, Zakon je donet uz opsežne političke, medijske i druge pripreme Vlade Srbije koje su imale cilj da smanje otpor i političku štetu njegovom usvajanju i sprovođenju. Mediji pod kontrolom vlasti nisu obezedili javnu raspravu zloupotrebljavajući poverenje koje stariji građani imaju u „državne medije“ i sprečavajući da do njih dođe potpuna informacija o ustavnoj zasnovanosti, obimu i načinu sprovođenja Zakona.

2)

Podršku donošenju Zakona su dale stranke i organizacije penzionera koje su programski bile pozvane da zaštite interese penzionera što ih je ostavilo bez organizovane pravno-političke zaštite. U isto vreme, sindikati zaposlenih, iako pozvani i odgovorni za zaštitu prava svojih članova kao budućih penzionera, nisu sprečili urušavanje penzijskog sistema donošenjem ovog zakona i uspostavljanje većinskog upravljanja Fondom PiO od strane Vlade Srbije. Upravni odbor i rukovodstvo Fonda PiO se, u skladu sa Zakonom o PIO, prema Vladi Srbije nisu postavili kao predstavnici i zaštitnici stečenih prava korisnika i osiguranika nego kao puki izvršioci odluka izvršne vlasti.

3)

Odluka Vlade Srbije da se Zakon sprovodi suprotno Zakonu o PIO, neposredno, bez donošenja pojedinačnih rešenja o smanjenju penzija je bila sračunata pre svega na prikrivanje činjenice da su penzije smanjene više od 10 odsto koliko je najavljivano ali i da se spreče masovne žalbe oštećenih penzionera koje bi dovele i do pokretanja velikog broja postupaka pred upravnim i parničnim sudovima, koje bi Ustavni sud Srbije morao uzeti u obzir prilikom odlučivanja o inicijativama za ocenu njegove ustavnosti.

4)

Odbacivanje inicijativa i obustave postupaka za ocenu ustavnosti koje su pokrenuli narodni poslanici od strane Ustavnog suda Srbije i urgentno ukidanje jednog broja usvajajućih presuda osnovnih sudova na tužbene zahteve oštećenih penzionera je obeshrabrila oštećene penzionere i njihove advokate da uđu u postupke. Zauzdano sudstvo i dugo trajanje sudskih postupaka kod dela građana je stvorilo stav da se protiv otete države pojedinačno ne može. Najveći broj advokatskih kancelarija koje su učestvovale u tzv masovkama je očekujući pozitivan ishod postupaka koje vode drugi advokati su savetovali da se „sačeka“ da „nije vreme“.

5)

Pokretanje sudskog parničnog postupka podrazumeva plaćanje visokih sudskih taksi i naknade za angažovanje pravnog zastupnika što većina oštećenih penzionera, zbog siromaštva, nije u mogućnosti. Treba znati da su u jednom broju država, penzioneri u postupcim zaštite prava iz PiO oslobođeni plaćanja sudskih taksi što nije slučaj u Srbiji. Izmenama Zakona o parničnom postupku 2013. godine ukinute su grupne tužbe zbog čega je onemogućena podela troškova sudskih taksi i angažovanja pravnih zastupnika između oštećenih penzionera kao tužilaca. Vrlo mali broj advokata i pravnika sa većim znanjem i iskustvom nije spreman da se angažuje u postupcima sa naknadom i nagradom na kraju uspešno završenog postupka.

6)

Naslednici oštećenih penzionera koji su preminuli, zbog neinformisanosti, da se delovi penzije koji nisu isplaćeni nasleđuju, nisu tražili da budu stavljeni u rešenja sa ostavnskog postupka na osnovu čega ih mogu potraživati od države.

7)

Savez penzionera Srbije, kao najveća penzionerska organizacija 2019. godine, je na svojoj skupštini usvojio odluku da će pred nadležnim državnim organim pokrenuti inicijativu za donošenje zakona kojim bi bio izvršen povraćaj neisplaćenih delova penzija. Dostavljena inicijativa je uspavala deo penzionera koji očekuju da problem reši Vlada Srbije dostavljanjem predlogom zakona kojim bi neisplaćeno bilo pretvoreno u javni dug. Medijska tišina u kojoj je dostavljena navedena inicijativa i njeno ignorisanje od strane nadležnih organa pokazuje da sve je bila farsa u organizaciji PUPS koja je stvorila lažno očekivanje i nadu oštećenih.

8)

Društvena grupa penzionera je po pravilu opterećena velikim zdravstvenim problemima i nema vremena za nadgornjavanje sa „državom“. Najveći broj oštećenih je u zabludi očekujući da će se oni koji su pokrenuli postupke izboriti i za njih smatrajući da će se sudske odluke primeniti na sve oštećene. Deo starijih, opterećen ideološkim i patriotskim odnosom prema „svojoj državi“ nikako sebi ne dozvoljava da je tuže, očekujući da vlast poštuje zakone i obezbedi pravdu.

***

Činjenica da je manji broj oštećenih penzionera pokrenuo postupke za zaštitu svojih prava ne daje pravo Vladi Republike Srbije, drugim državnim organima i strankama koje vrše vlast da zaključe da su oštećeni penzioneri pristali da im se uzeta imovina ne vrati.

Udruženje sindikata penzionisanih vojnih lica će nastaviti da poziva oštećene penzionere da pokreću postupke za povraćaj neisplaćenih delova penzija i da tako pred pravosudnim organima Srbije i EU zaštite svoju imovinu i dostojanstvo.

Jovan Tamburić,
Predsednik Udruženja sindikata penzionisanih vojnih lica Srbije