Početna Magazin Godine Zašto se plašimo Alchajmerove bolesti? (1)

Zašto se plašimo Alchajmerove bolesti? (1)

Strah koji okružuje Alchajmerovu bolest ne dolazi direktno, iz iskustva obolelih, već od onih koji obolele posmatraju.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Dejvid Hilfiker je lekar i bloger. Dijagnostikovano mu je blago kognitivno oštećenje (blaži oblik demencije). Razmišljajući o Alchajmeru, zapitao se odakle toliki strah od ove bolesti i zaključio da on ne dolazi direktno, iz iskustva obolelih već od onih koji obolele posmatraju.

Naši strahovi dolaze od slika Alchajmerove bolesti iz popularne kulture koje uglavnom prikazuju faze odmakle bolesti:
pacijent pršti od besa i paranoje, luta besciljno i ne može da prepozna ni članove svoje porodice, leži nemo i bespomoćno na krevetu u staračkom domu. Naši strahovi mogu poticati od priča staratelja koji su premoreni ne samo usled užasnog emotivnog i fizičkog stresa zbog brige o potpuno nemoćnoj osobi, nego i usled postepenog gubitka podrške od osobe koju su voleli i na koju su se oslanjali decenijama.

Ovi izvori nam govore o dubokoj patnji staratelja, ali nam ne govore puno o stvarnom iskustvu same dementne osobe. Niko direktno ne pita obolelog kako je njemu kada je um u pitanju. I, usled straha i srama koji okružuju ovu bolest, niko od obolelih i ne želi da priča o tome. Tako da mi zapravo malo znamo o iskustvima obolelih.

Malo znamo i o fazama bolesti (od kojih neke nisu uopšte strašne). U ranom stadijumu, kao u Hilfikerovom slučaju, niko ne primećuje suptilne simptome i većina obolelih o tome neće pričati, pa se o tome malo zna. Kako se stanje i sećanje pogoršavaju, ljudi nauče da sakrivaju bolest glumeći (često veoma dobro) ili u potpunosti izbegavajući kontakte, tako da ne znamo mnogo ni o toj fazi. U još ozbiljnijoj fazi, osoba sa Alchajmerom može se držati (ili je drže) po strani, čak iako je još uvek u mogućnosti da da svoj doprinos društvu. U poslednjoj fazi, kada je sećanje osobe nestalo, za nju može biti veoma teško da bude u društvu uprkos sposobnosti da komunicira sa drugima.