Argument ‘Plaćen koliko vredi’ u osnovi je pogrešan zato što ignoriše moć, previđa institucije i zanemaruje politiku. Ne nasedajte na ovu priču.
Američki slaboplaćeni radnici nemaju privilegovane pozicije. Oni rade izuzetno naporno – mnogi rade na dva ili više poslova. Ali oni ne mogu da priušte sebi da daju veliku novčanu podršku političkoj kampanji i oni nemaju politički uticaj.
- Zabluda ’Plaćeni koliko i vrede’ (1) – Moć sindikata
- Zabluda ’Plaćeni koliko i vrede’ (2) – Radnici i direktori
Prema podacima Instituta za političke studije (Institute for Policy Studies), 26,7 milijardi dolara bonusa koje su Volstrit banke isplatile prošle godine bilo bi dovoljno da se plata svakog od 1.085.000 stalno zaposlenih američkih radnika na minimalcu poveća za više od dva puta.
Ostatak od 83 milijarde dolara skrivenih subvencija koje se isplaćuju tim istim bankama bilo bi skoro dovoljno da se udvostruči iznos koji vlada sada isplaćuje radnicima sa niskim primanjima. Međutim, prof. Robert Rajš ne očekuje da će američki Kongres u skorije vreme doneti odluku o ovoj vrsti prilagođavanja.
Argument „Plaćen koliko vredi“ u osnovi je pogrešan zato što ignoriše moć, previđa institucije i zanemaruje politiku. Kao takav, on podstiče verovanje da je nemoguće bilo šta uraditi kako bi se plate ljudi promenile jer, sudeći prema ovoj zabludi, ništa ne može da se uradi. Ne nasedajte na ovu priču, poručuje prof. Rajš.
Prilagođen i skraćen tekst prof. Roberta Rajša