Sve je više zahteva, što iz inostranstva, što od stučnjaka u Srbiji, da se pomeri starosna granica za odlazak u penziju. Zakon je zakon i njega moramo ispoštovati kada se donese, ali šta je bolje za nas i pojedinačno i kao društvo?
Nekada su 65-godišnjaci važili za stare ljude, a mnogi od njih bi u tim godinama već dosta svojih vršnjaka ispratili na drugi svet.
Danas osoba koja napuni 65 može da očekuje da će poživeti još 20, pa čak i 30 godina u relativno dobrom zdravlju. Ima logike onda i da se od te osobe očekuje da još izvesno vreme radi.
Oseća se korisno, ne javlja se poguban osećaj dosade, a nalazi se i u najboljoj mogućoj poziciji da uštedi za predstojeću penziju.
Troškovi su često mnogo niži, a primanja mnogo viša nego na početku karijere.
Poslodavac može da dobije izvesne poreske olakšice, a i odlaže se momenat kada će morati da nađe zamenu za zaposlenog koji određeni posao obavlja možda već decenijama.
Olakšice, znanje i stručnost za poslodavca, starijem zaposlenom dobra pozicija za pregovore o dodatnim benefitima na radnom mestu – svi dobijaju. A društvo dobija, bez sumnje, kada se olakša pritisak sve brojnijih novih penzionera na budžet.
PROTIV kasnijeg odlaska u penziju